Obraćanje visoke predstavnice Ketrin Ešton tokom njene posete Ukrajini.

„Hvala Vam što ste došli.

Drago mi je što sam opet u Kijevu. Uvek je priilegija da se sretnem sa svima vama ovde. Ali ne bih želela da iko pomisli da u međuvremenu – od kada sam poslednji put bila ovde prošle godine – ovdašnja situacija nije bila na vrhu našeg dnevnog reda. Od mog razgovora sa predsednikom, do Saveta spoljnih poslova, u mojim bilateralnim razgovorima sa državama članicama i naravno u kontaktima sa mojim kolegama širom sveta, i u Sjedninjenim Američkim Državama, Kanadi i drugim državama. Ova situacija je od ogromne važnosti za sve nas.

Ali došla sam ovde nakon poseta mojih kolega i izaslanika u moje ime da bih razgovarala sa ljudima ovde i da bih stekla svoje viđenje i procenu, ali i kako bi možda dala svoje mišljenje o situaciji.  Kao i uvek, Evropska unija to čini u duhu prijateljstva. Ovo je vaša zemlja. Zemlju i buduđnost zemlje odrediće narod Ukrajine.

Tokom današnjih razgovora, srela sam se sa ljudima iz civilnog društva – posebno mnogim mladim ljudima – koji su veoma angažovani u razgovoru o budućnosti zemlje. Moram reći da sam bila veoma šokirana mnogim izveštajima koje sam dobijala o situaciji. I naravno, jedan od najvažnijih aspekata kojim moramo da se bavimo jeste sprečavanje nasilja i zastrašivanja. Veoma sam zabrinuta zbog ljudi koji se vode kao nestali. U razgovorma sa mnogo ljudi, čula sam priče da se ti ljude drže kao taoci. Nasilje i zastrašivanja moraju biti zaustavljena, sa koje god strane da dolaze.

Ali, takođe, sam sa svima razgovarala o budućnosti, uključujući i predsednika Janukovičem, i čini mi se da postoje veoma konkretne tačke koje želim da spomenem.

Prvo, kao što sam već rekla, važno je i presudan je trenutak da se zaustavi svako nasilje i zastrašivanje.

Dijalog do koga je dolazilo sa vremena na vreme mora da preraste u pravi dijalog. Čini mi se, posmatrajući sa strane,i iz informacija koje imam, da postoji stvarna prilika koja se mora odmah zgrabiti, da se povede ozbiljan dijalog između različitih partija i ljudi, kako bi pokušali i rešili zabrinutost koju ljudi generalno imaju o budućnosti zemlje i kako bi se ljudi spojili.  Stvarno se nadam da će se to dogoditi –  i naravno ako postoji način na koji možemo da pomognemo, rado ćemo to učiniti, ali ovo vodi i mora da vodi Ukrajina, i veoma je važno da se ide napred.

Veoma smo svesni onoga što se danas događa u Radi, u parlamentu, i nadamo se da će Zakon o amnestiji biti donet i  svesni smo važnosti da se nastavi odatle – od posla koji je u toku –  da se razmišlja o Ustavu i ustavnim reformama. Mnogo smo toga čuli o tome danas i mislim da je to važno.

A onda idući dalje napred, da se razmišlja o predstojećim izborima, slobodnim i fer izborima, koji će se održati u budućnosti i važnosti angažovanja onih koji mogu da pomognu da se podrži taj proces. Ovo su kratkoročna i dugoročna pitanja koja su bila na vrhu dnevnog reda u mojim razgovorima.

I kao što sam i počela, uvek je privilegija da budem ovde i nadam se da ćemo videti stvaran napredak u narednim danima. Vreme je ovde od suštinske važnosti.“