Šef delegacije EU u Srbiji Majkl Davenport izjavio je da će EU nastaviti da pruža pomoć Srbiji, kako bi zajedno sproveli novu azilantsku politiku.

Na konferenciji „Izbeglička kriza – ekonomske i socijalne posledice na zemlje EU i Srbiju“ koju je povodom Dana Evrope organizovao je Fakultet za ekonomiju, finansije i administraciju (FEFA), Davenport je rekao da je EU u Srbiji radeći sa vladom, medjunarodnim i gradjanskim organizacijama „mnogo toga postigla“ što je vidljivo iz činjenice da je Srbija prihvatila veliki broj migranata od prošlog leta.

„Kada su se prošlog juna pojavili nacionalisti koji su rekli da nema mesta migrantima u zemlji, Vlada Srbije je rekla da neće tolerisati govor mržnje i time postavila osnove ponašanja“, kazao je Davenport i podsetio da je kriza u Srbiji postala „akutna i očigledna“ početom leta 2015. godine.

On je ponovio da je impresioniran načinom na koji je Srbija reagovala na migrantsku krizu koja je po njegovoj oceni pokazala brojne razlike medju zemljama članicama u odgovoru na pitanje kako se suočiti sa njom, ali i „neke nedostatke koje EU ima“.

„Ipak, iako se ponekad stvara slika da nas EU razočarava pitanje je šta bismo radili da nema kolektivne svesti o solidarnosti, kakvu imamo u EU, da treba da se pozabavimo ovim pitanjem“, dodao je on.

Predsednik saveta FEFA Goran Pitić ocenio je da je Srbija „primereno i odgovorno“ reagovala na tok migrantske krize, iako je na putu evropskih integracija suočena sa brojnim pitanjima poput ekonomskog razvoja.

„Nadam se da će Srbija u godinama pred nama potvrditi da najveći deo njene populacije želi da prihvati evropske vrednosti“, kazao je Pitić.

Predstavnik Nemačke organizacije za tehničku saradnju Peter Bonin kazao je da je masovni dotok izbeglica u Nemačku promenio način razmišljanja ljudi i da je ključno pitanje koje migrantska kriza nameće o tome zašto ljudi kreću na put.

„Pitanje je kako povući razliku izmedju uzroka migracija koji daju povod azilu i prisilnog iseljenja oko 60 miliona ljudi“, kazao je Peter Bonin objašnjavajući razliku izmedju želje za zaštitom života, tela i slobode s jedne strane i želje za boljim životom koja se nameće kao razlog zbog kojeg ljudi kreću na put.