Evropska komisija danas pokreće javnu raspravu budućnosti odbrane u Uniji 27 članica.

Nakon Komisijine Bele knjige o budućnosti Evrope, u današnjem dokumentu za razmatranje su opisani različiti scenariji za hvatanje u koštac sa sve većim bezbednosnim i odbrambenim pretnjama sa kojima se Evropa suočava i rešenja za poboljšanje odbrambene sposobnosti do 2025. Rasprava će dati značajan doprinos za donošenje odluke o tome kako će Unija pojačati zaštitu i bezbednost evropskih građana, što je jedan od ključnih prioriteta Junkerove Komisije. Dokument za razmatranje je danas dopunjen konkretnim predlozima za pokretanje Evropskog fonda za odbranu, koji će državama članicama pomoći da na efikasniji način koriste sredstva za zajedničke odbrambene kapacitete.

Visoka predstavnica/potpredsednica Federika Mogerini je izjavila: „Ostvarujemo brz napredak u pogledu bezbednosti u Evropskoj uniji, pri čemu Komisija prati i podržava rešenost država članica. Današnji dokument za razmatranje je doprinos Komisije raspravi o budućnosti Unije u toj oblasti i proizlazi iz zahteva naših građana za integrisaniju i delotvorniju odbranu. U okviru Evropske unije možemo da podržimo države članice u razvoju vojnih kapaciteta i delotovornijem ulaganju u odbranu. Za manje od godinu dana smo postigli veliki napredak i rešeni smo da tako i nastavimo.”

Potpredsednik za zapošljavanje, rast, ulaganja i konkurentnost Jirki Katainen dodaje: „Snažni NATO i EU su važniji nego ikad ranije. Evropa mora da uzme bezbednost i odbranu u svoje ruke kako bi mogla da ojača partnerstva sa saveznicima, a da u isto vreme ne udvostručavamo ono što već postoji. Znamo koji nam je cilj i države članice u tome imaju glavnu ulogu, ali vreme je da odlučimo koliko brzo želimo da se krećemo ka tom cilju.”

Lideri EU će se 9. juna u Pragu sastati kako bi razgovarali o tome kako iskoristiti potencijal Ugovora za poboljšanje saradnje u oblasti odbrane. Komisija ovoj i široj raspravi na nivou EU doprinosi tako što utvrđuje tri moguća scenarija o budućnosti evropske odbrane.

  • Prema scenariju „Bezbednosna i odbrambena saradnja” države članice bi i dalje odlučivale o potrebi za bezbednosnom i odbrambenom saradnjom na dobrovoljnoj i pojedinačnoj osnovi, dok bi EU nastavila da dopunjuje nacionalne napore. Saradnja u oblasti odbrane bi bila pojačana, ali učešće EU u najzahtevnijim operacijama bi ostalo ograničeno. Novi Evropski fond za odbranu bi pomogao razvoj nekih novih zajedničkih kapaciteta, ali države članice bi i dalje nadgledale razvoj i nabavku većine odbrambenih kapaciteta svaka za sebe. Saradnja EU i NATO-a bi zadržala dosadašnji format i strukturu.
  • Prema ambicioznijem scenariju „Podela odgovornosti za bezbednost i odbranu” države članice bi objedinile određena finansijska i operativna sredstva radi povećanja solidarnosti u oblasti odbrane. EU bi takođe trebalo da se više angažuje na planu zaštite Evrope unutar i izvan njenih granica. EU bi imala veću ulogu u oblastima kao što su kibernetika, zaštita granica ili borba protiv terorizma, a osnažila bi i odbrambenu i bezbednosnu dimenziju unutrašnjih politika EU poput onih u oblasti energetike, zdravlja, carina ili svemira. Sve ovo bi bilo praćeno političkom voljom za delovanje i postupkom donošenja odluka koje odgovaraju brzo promenljivom kontekstu. Osim toga, saradnja između EU i NATO bi postala snažnija, a došlo bi i do koordinacije u brojnim pitanjima.
  • Najambiciozniji scenario „Zajednička bezbednosti i odbrana” predviđa postepeno oblikovanje zajedničke odbrambene politike Unije, što bi dovelo do zajedničke odbrane na osnovu člana 42. Ugovora o EU. Ova odredba omogućuje grupi država članica da podignu evropsku odbranu na viši nivo. U okviru tog scenarija, zaštita Evrope bi postala odgovornost EU i NATO. EU bi mogla da sprovodi napredne bezbednosne i odbrambene operacije, koje bi bile zasnovane na višem nivou integracije odbrambenih snaga država članica. EU bi iz Evropskog fonda za odbranu podržavala zajedničke odbrambene programe, a uspostavila bi i posebnu evropsku agenciju za istraživanja u toj oblasti. Tako bi se podstaklo i stvaranje istinskog evropskog odbrambenog tržišta, koje bi moglo da zaštiti ključne strateške aktivnosti od spoljnih preuzimanja.

Ovi scenariji nisu međusobno isključivi, već ilustruju tri različita nivoa ambicija u pogledu solidarnosti. Evropska bezbednost mora biti unapređena. Države članice će igrati glavnu ulogu i utvrdiće nivoe ambicija uz podršku institucija EU. Sada treba da razmisle o budućnosti i da donesu odluku kojim putem i koliko brzo žele da krenu prema ostvarivanju cilja zaštite evropskih građana.