Evropska unija se zalaže za slobodu i kredibilni svetski poredak koji se zasniva na pravilima. Takav poredak je neophodan uslov za mir, stabilnost i globalnu ekonomiju od koje svi imaju koristi. Alternativa ovakvom poretku je haos koji podstiče nasilje, sebičluk i ektremizam.

Ujedinjene nacije su najbolji instrument koji nam na globalnom nivou stoji na raspolaganju za rešavanje sukoba, gladi, prisilnog raseljavanja, terorizma i smirivanje razbuktalih nuklearnih tenzija. Za EU i njene države članice je od presudnog značaja da UN budu na visini zadatka kako bi rešile ove izazove. Zato naš doprinos čini oko trećinu osnovnih sredstava UN i trećinu sredstava za finansiranje mirovnih misija UN te polovinu ukupnih dobrovoljnih doprinosa fondovima i programima UN.

Istovremeno, očekujemo od UN da postanu manje birokratska, energičnija organizacija, čije će delovanje u svakom trenutku biti transparentno i  svrsishodno. Ideje koje su trenutno na stolu, EU vidi kao puki minimum. Ono što nam je potrebno su veće ambicije, ne manje.

UN su i dalje najvažniji forum za razgovor i instrument za sprovođenje naše kolektivne volje, uprkos tome što su proteklih godina izgubile deo poverenja javnosti. Na mere Saveta bezbednosti UN od 11. septembra protiv Severne Koreje zbog nuklearnih proba gledam kao na znak da postoji kapacitet za istinsko vođstvo i jedinstvo. No, taj kapacitet je premali. Nijednoj državi se ne sme dozvoliti da podriva globalni režim neširenja nuklearnog oružja ili da preti mirnim zemljama. Evropska unija poziva Japan i Južnu Koreju, naše bliske prijatelje i strateške partnere, na mirnu denuklearizaciju Korejskog poluostrva. Pozivamo i sve zainteresovane strane da podrže Zajednički sveobuhvatni plan delovanja sa Iranom, kao multilateralni sporazum zahvaljujući kome ćemo svi biti bezbedniji.

Evropa želi da sarađuje i sa afričkim zemljama na rešavanju izazova poput bezbednosti i borbe protiv terorizma, kao i ekonomskog rasta i otvaranja radnih mesta. Radujemo se postizanju daljeg napretka u realizaciji ovih ciljeva na afričko-evropskom samitu koji se krajem novembra održava u Obali Slonovače. Evropska unija već ostvaruje tesnu saradnju sa mirovnim i misijama za sprečavanje sukoba UN u Maliju, Centralnoafričkoj Republici i drugim zonama sukoba. Osim toga, činimo sve što je u našoj moći da olakšamo veliku humanitarnu krizu, koja pogađa preko 20 miliona ljudi, u basenu jezera Čad, Južnom Sudanu i Somaliji. Neophodno je, međutim, učiniti više. Vreme je da se probudimo, u trenutku kada ove situacije eskaliraju, pre nego što bude prekasno.

Kada je u pitanju svetska izbeglička kriza, EU preuzima svoj deo odgovornosti; primanjem ljudi kojima je potrebna zaštita; pružanjem pomoći zemljama domaćinima u blizini zona sukoba. EU već tri godine apeluje na međunarodnu zajednicu da preuzme odgovornost za zaštitu izbeglica i iregularne migracije. Danas upućujem isti apel.

Evropska unija u tom kontekstu aktivno podržava Ujedinjene nacije u procesu razvoja globalnih sporazuma o izbeglicama i regularnim, bezbednim i propisnim migracijama. Sada je neophodan vaš angažman, kako u finansijskom, tako i smislu humanitarne pomoći, te u kontekstu otvaranja mogućnosti za premeštaj raseljenih usled sukoba u Siriji, Jemenu, Mjanmaru, a naročito širom Afrike.

Istovremeno bi trebalo da potisnemo krijumčare koji iskorišćavaju ugrožene i ilegalno prelaze granice suverenih država. Pozdravljam to što tužilac Međunarodnog krivičnog suda vodi istragu protiv libijskih krijumčara zbog zločina protiv čovečnosti. Trebalo bi da ih podvrgnemo sistemu međunarodnih sankcija kao i teroriste i pirate. Evropska unija poziva međunarodne agencije da odmah povećaju prisustvo u Libiji kako zajedno poboljšali situaciju u kojoj se nalaze žrtve krijumčara.

U 2017. smo videli da je Daeš kao teritorijalni entitet osuđen na propast. To su dobre vesti. Nažalost, niz terorističkih napada, između ostalog i u Evropi, pokazuje da pretnja i dalje postoji. Zato moramo da se žešće borimo protiv terorizma i nasilnog ektremizma na globalnom nivou. Ukratko, moramo da budemo odlučniji od njih.

Ulaganje većih napora u suzbijanje radikalizacije na nivou UN je preko potrebno. Pozdravljamo uspostavljanje Globalnog foruma za borbu protiv terorizma koji će na ovom pitanju raditi u tandemu sa strukturama UN. Evropska unija je pozvala velike internet kompanije da razviju alate za automatsko brisanje ekstremističkog sadržaja odmah po objavljivanju. A muslimanskim liderima ponavljam apel iz juna nakon napada u Londonu: vaš nepokolebljiv stav će biti od velike pomoći u borbi protiv terorizma.

I za kraj se osvrćem na klimatske promene. Sporazum iz Pariza je kamen temeljac globalnih napora za delotvorno suzbijanje klimatskih promena i sprovođenje Agende za održivi razvoj do 2030. EU ostaje posvećena brzom i potpunom sprovođenju Sporazuma, kao i pružanju podrške našim partnerima, naročito ugroženim zemljama, u borbi protiv klimatskih promena. Radićemo sa svim partnerima koji dele naše uverenje da je Sporazum neophodan i svrsishodan kako bismo zaštitili planetu te da, s druge strane, pogoduje ekonomskom rastu i zapošljavanju.

Sastajemo se u trenutku kada se svet nalazi između nade i straha. Globalna ekonomija i trgovina rastu, ali rastu i pretnje po bezbednost, a globalna saradnja se sve češće dovodi u pitanje. Preduzimanje dinamične, kredibilne i radikalne međunarodne akcije je izazov. Evropska unija neće odustati od saradnje sa Ujedinjenim nacijama i u okviru te organizacije sve dok ovaj izazov ne bude rešen.

Evropska unija i Ujedinjene nacije su nastale kao odgovor na zverstva počinjena u Drugom svetskom ratu. Zato će za Evropu uvek biti prioritet da energično reaguje na zlo, nasilje i bezakonje na međunarodnoj sceni. EU i UN ne smeju da oklevaju da se sukobe sa zlom.

U našem političkom životu ima situacija koje su crno-bele, kristalno jasne, poput nuklearne ucene Severne Koreje, terorizma ili agresije na Ukrajinu. To su situacije u kojima moramo da pokažemo da još uvek umemo da razlikujemo dobro od zla. Za to je ponekad potrebna hrabrost. Ali UN ne postoje da bi kukavički tražile kompromis sa zlom, već da bi globalnu zajednicu povele u borbu protiv zla. Zato bi moralni sud o realnosti, jasan i jednoznačan, trebalo da bude prvo načelo našeg zajedničkog delovanja.

Mnogi ljudi u svetu i dalje veruju da se u ovoj prostoriji okupljaju oni koji se nisu odrekli etničke dimenzije naše politike u korist sopstvenih sebičnih interesa. Hajde da opravdamo njihovo poverenje. Hvala vam.