Intervju komesara Hana za dnevni list „Danas“

Kako vidite najave mogućih vanrednih republičkih izbora u Srbiji? Da li bi se i na koji način oni odrazili na tempo evropskih integracija, odnosno da li bi oni bili opravdani u nekom slučaju?
– Moj posao nije da spekulišem. To pitanje je u potpunosti u rukama srpskih političara. U svakom slučaju EU je uverena da će Srbija ostati u potpunosti posvećena evropskom putu, kao i političkim i ekonomskim reformama i dijalogu sa Prištinom, koji je opet ove nedelje bio uspešan.

Vlada Srbije se nada preporuci za otvaranje poglavlja na Savetu ministara EU u septembru. Da li su ta očekivanja opravdana?
– Pozdravljam ambiciozne ciljeve srpske vlade kada je datum u pitanju, što vidim kao znak njihove snažne posvećenosti. Ja naporno radim na tome da prva poglavlja budu vrlo uskoro otvorena, a bilo bi najbolje da se to dogodi pre kraja ove godine. Uveren sam da će se zemlje članice EU složiti sa našim predlogom. Međutim, kvalitet bi i dalje trebalo da dolazi pre brzine. Tajming zavisi pre svega od Srbije i tempa sprovođenja neophodnih reformi posebno kada je reč o poglavljima 23 i 24.

Da li je Srbija ispunila sve obaveze i kriterijume za otvaranje prvih poglavlja?
– Srbija je preduzela krupne korake kako bi mogla da otvori prva pregovaračka poglavlja. Sveobuhvatni akcioni plan neophodan za otvaranje poglavlja 24 je gotovo završen, a uskoro će biti isto i kada je reč o poglavlju 23, koje se tiče vladavine prava. Ako naši komentari budu usvojeni, oba plana bi mogla da započnu sprovođenje posle leta. Srbija je, takođe, finalizovala implementaciju dogovora u vezi sa ključnim sporazumima sa Kosovom, kao deo procesa normalizacije, kojim se bavi poglavlje 35. Ovo predstavlja ključno dostignuće kada je reč o procesu normalizacije, i ja se nadam da će to utabati put ka postizanju sporazuma između zemalja članica, o otvaranju prvog poglavlja, još tokom ove godine.

Da li je učinjeno sve sto je bilo neophodno u Briselskom procesu? Ako nije, šta je to što Srbija nije uradila?
– U kontekstu poglavlja 35, pozdravljam opredeljenost Srbije u ovom procesu za koji znamo da nije lak. Posvećenost premijera Vučića I Mustafe doprinela je ove nedelje finaliziranju dogovora o implementaciji četiri ključna sporazuma o energiji, telekomunikacijama, osnivanju ZSO, kao i rešavanju pitanja slobode kretanja i mosta u Mitrovici.

Na samit u Beč premijer Srbije stiže sa predlogom odnosno inicijativom za pomirenjem u regionu. To su odmah odbacili lideri Kosova, Hrvatske i BiH. Šta vi mislite o tome?
– Regionalna saradnja i dobrosusedski odnosi čine glavni deo procesa napredovanja Srbije prema EU, i ja pozdravljam konstruktivan i aktivan doprinos srpskog rukovodstva u tom pogledu. Istovremeno su potrebni dalji napori kako bi se prevazišli bilateralni nesporazumi, koji nastavljaju da opterećuju odnose u regionu. Pomirenje ostaje od suštinskog značaja za promovisanje stabilnosti i uspostavljanje povoljnog ambijenta za prevazilaženje nasleđa prošlosti, umanjujući tako rizik od instrumentalizacije otvorenih političkih pitanja.

Mnogi su ocenili taj Vučićev gest neiskrenim, s obzirom na celokupan odnos prema ratnoj prošlosti. Šta vi mislite o tome?
– Premijer Vučić i njegova vlada su preduzeli istorijske korake kako bi unapredili regionalne veze. Pomenuću samo konferenciju premijera zemalja šestorke Zapadnog Balkana o upravljanju u oblasti ekonomije u Beogradu, oktobra prošle godine, kao i posetu albanskog premijera Rame u novembru, koja je bila prva takve vrste nakon 68 godina. Premijer Vučić je, takođe, doneo i istorijsku odluku da prisustvuje komemoraciji kojom je obeležena dvadeseta godišnjica od genocida u Srebrenici. Napad čija je žrtva tamo bio pokazuje da bi svi mi, zajedno, u Srbiji i šire, trebalo da udvostručimo naše napore kako bismo prevazišli mržnju i tražili pomirenje širom celog regiona Zapadnog Balkana.

Kakva su vaša predviđanja u vezi sa teškom situacijom izbeglica iz zemalja Bliskog istoka, nakon podizanja zida na srpsko mađarskoj granici?
– EK pažljivo prati situaciju. Naš cilj je da u tome podržimo Srbiju i druge zemlje, pre svega, u regionu. Mi smo izdvojili 390 hiljada evra kao hitnu podršku, uključujući humanitarnu pomoć, kao i prošle godine, tokom poplava. Uz ovo dolazi još i oko 8,2 miliona evra koji su već izdvojeni ili će to to uskoro biti, kako bi se poboljšalo nadziranje granica, ojačao sistem azila i proširili smeštajni kapaciteti za tražioce u Srbiji. Istovremeno, aktuelni migratorni pritisak je pitanje evropskih dimenzija. U tom smislu, ono zahteva koordinisan regionalni pristup. EU je izdvojila osam miliona evra za program upravljanja migracijama na Zapadnom Balkanu, i radujemo se tome što će Srbija nastaviti da se bavi pitanjem migrantske krize u bliskoj saradnji sa EU.

Šta Srbija još konkretno treba da učini kako bi pomogla rešavanju tog problema? Da li treba da gradi kampove za tražioce azila? Takođe, ide hladno vreme, preti li humanitarna katastrofa?
– Pozdravljam prve korake srpskih vlasti kako bi se nosila sa prilivom izbeglica, tokom proteklih nekoliko nedelja, u vrlo teškim okolnostima. Raspoređivanje dodatnih snaga reda na granicama, uz otvaranje centara za snabdevanje u Preševu privremeno humanitarno sklonište otvoreno u Kanjiži, daju rezultate. Dodatna podrška od strane EU biće zasnovana na proceni o potrebama.

Kako vidite najavu zajedničkih vojnih vežbi Srbije i Rusije?
– EU je veoma zabrinuta za nedavnu eskalaciju konflikta u istočnoj Ukrajini. Moram da kažem da bi, pod trenutnim okolnostima, planiranje zajedničke rusko-srpske vojne vežbe u Ruskoj Federaciji poslalo pogrešan signal. Zajedno sa zemljama članicama EU, ja očekujem da će Srbija nastaviti da progresivno usklađuje svoju politiku sa zajedničkom spoljnom i bezbednosnom politikom Evropske unije, u skladu sa svojim obavezama.

Mogu se čuti ocene da EU nema načina i volje da resi problem izbeglica i da zato ne reaguje odlučnije na podizanje zida na mađarskoj granici.
– Podizanje novih zidova ili ograda nije pravi odgovor. EU podržava aktivnu, sveobuhvatnu i geografski izbalansiranu migracionu politiku. Jedan širi pristup spoljnoj i bezbednosnoj politici je od ključne važnosti za jačanje saradnje sa zemljama porekla i tranzita, sa ciljem otkrivanja osnovnih uzroka i sprečavanja nezakonite migracije, uključujući krijumčarenje i trgovinu ljudima, zaštitu osoba kojima je neophodna međunarodna zaštita, poštovanje prava na traženje azila, kao i obezbeđivanje efektivnog povratka i readmisije, uz maksimizaciju uticaja koji se ostvaruje dobrim upravljanjem migracijama.