Prvi u seriji medijskih brifinga nazvanih “Na putu ka EU – pregovaračka poglavlja” održan je u EU info centru u sredu, 5. aprila, a prvo poglavlje bilo je Poglavlje 27 – životna sredina. Brifingu koji su organizovali EU info centar i projekat Pravna podrška pregovorima (PLAC II), prisustvovao je 21 novinar iz štampanih, elektronskih i on line medija kojima je uža specijalnost ekologija. Pozdravljajući ih, šef operacija u Delegaciji EU u Srbiji Srbiji Štefen Hudolin i pomoćnica direktora Kancelarije za evropske integracije Ivana Đurić istakli su da je važno da javnost bude informisana o tome šta je sadržaj pregovaračkih poglavlja i koje obaveze treba ispuniti, a ne samo da prati tempo otvaranja poglavlja.

Novinarima je o poglavlju 27 govorio italijanski ekspert za evropsku politiku u toj oblasti Đovani Gordijani. On je istakao da je u EU 80 odsto propisa o životnoj sredini doneto na nivou Unije, a samo jedna petina potiče sa nacionalnog nivoa.

Gordijani je objasnio da je u ekološkim propisima važno da ciljevi za oporavak životne sredine budu ambiciozni, i da se situacija pomno prati i planira.

Prema njegovim rečima u EU su do 1970-ih propisi o životnoj sredini bili retki, pri čemu su skandinavske zemlje bile prve koje su ih donosile. U to doba krenuli su da se pojavljuju problemi u životnoj sredini, poput zagađenja vazduha, što je iziskivalo mere kao što su zabrana vožnje.

Rađanje evropske politike životne sredine nastalo je usled spleta okolnosti – posledica zagađenja, pritisak javnosti, svest o neophodnosti regulisanja, kao i međunarodnih konferencija i zaključaka koji su donošeni. U početku su i propisi bili namenjeni pre svega za „gašenje požara“, a tokom vremena fokus je prešao na prevenciju i planiranje.

Danas je tek svaki peti propis o životnoj sredini u EU potekao iz država članica, dok je većina doneta na nivou Unije. Gordijani je objasnio da je to posledica prirode ove oblasti, koja je prekogranična – od upravljanja vodnim basenima do zagađenja.

Još jedan razlog je priroda same Unije, koja podrazumeva zajedničko tržište, što podrazumeva zajedničke propise. Propisivanje zaštite životne sredine na nacionalnom nivou dovelo bi do narušavanja zajedničkog tržišta, navodi ovaj ekspert sa iskustvom od dve decenije u savetovanju o poglavlju 27 o životnoj sredini u pregovorima sa EU.

Gordijani je rekao da ciljevi Unije o životnoj sredini nekada deluju isuviše ambiciozno, i kao primer naveo kvalitet voda, gde je direktivom iz 2000. godine postavljen cilj da 2015. status svih voda bude dobar, što podrazumeva biološke, hemijske i morfološke odlike, odnosno i zagađenje i biodiverzitet i količinu vode.

Taj cilj nije postignut, ali je veliki napredak ostvaren. Gordijani je naveo da je 2000. godine oko 30% voda imalo dobar status, 2009. godine 43%, a 2015. godine 53%.

Ciljevi koji se odnose na prirodu snisu u potpunosti predvidivi. Kada se kaže 2015, misli se 2015. i nakon toga, rekao je ovaj ekspert, dodajući da je značajno je da je cilj ambiciozan i da će biti dostignut.

“Nije sve savršeno, ali je pod kontrolom i planira se”, navodi on.

Kada se govori o regulisanju životne sredine, često se navodi i da je to skupo, ali Gordijani smatra da su koristi od ekoloških propisa veće od troškova koje oni donose, jer je reč o zaštiti životne sredine, zdravlja i potrošača.

„Kada se govori o uređivanju zaštite životne sredine uvek se govori o troškovima, dok je razmere koristi teže prikazati“, rekao je on.

Naredni brifing u seriji “Na putu ka EU” biće održan u maju. Novinari će biti podrobnije upoznati sa delovima poglavlja 3 koji se odnose na priznavanje kvalifikacija.