Krizna vremena su test za svaku zajednicu. I kao što mi naše banke izlažemo testovima opterećenja, realnost našu zajednicu testira dramatičnim migracijama. Upravo ovome smo posvetili poslednji sastanak Evropskog saveta. Upoznati ste sa rezultatima tog sastanka. Dozvolite da vam izložim jedan opšti kontekst ovog pitanja zbog toga što će se Evropski savet kroz deset dana opet pozabaviti istim problemom.

Velike istorijske promene i pretnje od svih traže dostojanstvo i samopouzdanje, naročito danas, kada je pažnja čitavog sveta usmerena na Evropu i njen odgovor na talas izbeglica. Evropa je predmet oštre kritike a naše unutrašnje nesuglasice i međusobna optuživanja samo pomažu našim protivnicima. Skoro svi u Evropi su se pridružili ovim kritikama, a onih koji je brane ima veoma malo. U Ujedinjenim nacijama je vladao utisak da je Evropa najgore mesto na svetu za izbeglice. Verujte mi, osećao sam se usamljeno dok sam tamo branio imidž Evrope, pokušavajući da ubedim publiku da je istina o Evropi potpuno drugačija.

Stotine hiljada izbeglica dolazi u Evropu zato što znaju da je naša zajednica najotvorenija i najtolerantnija od svih. Mi još uvek poštujemo međunarodne standarde i konvencije, a u Evropi se svi osećaju sigurnije nego bilo gde drugde na svetu. Ne zaboravimo da je Evropa postala žrtveno jagnje zbog naših neprestanih međusobnih optuživanja i razmirica. Uskoro će zagovornici teokratije početi da nam drži pridike o verskoj toleranciji, diktatori će nam objašnjavati šta je demokratija, a oni koji su odgovorni za ova masovna proterivanja će nam govoriti kako da tretiramo izbeglice. Oni to u stvari već rade. Ima zemalja koje ne prihvataju izbeglice, ali su najglasnije kada se govori o tome da Evropa mora biti otvorenija. Zato se zajedno moramo potruditi da sačuvamo reputaciju Evrope.

Pričamo o solidarnosti. O kvotama i većoj pomoći izbeglicama na našoj teritoriji, kao i onima u izbegličkim kampovima u zemljama izvan EU. Ne zaboravimo, međutim, da bez međusobnog razumevanja i poštovanja nema solidarnosti. Bez solidarnosti među državama članicama nećemo moći da pomognemo drugima. Imamo zajedničku obavezu da pomognemo izbeglicama i da zaštitimo spoljne granice EU. Ovo je obaveza svih nas i ne smemo dozvoliti da bilo ko ovaj teret nosi sam. To je moje razumevanje solidarnosti.

Moramo da poštujemo pravila na koja smo pristali. Kada neko kaže da nema nameru da poštuje Evropske zakone, poput pravila Dablinskog sporazuma ili dogovorenih kvota, taj podriva samu suštinu solidarnosti i naše zajednice. Poštovanje pravila uvek podrazumeva da ćemo žrtvovati deo naših interesa. Ove reči želim da posvetim Mađarima i Italijanima, Slovacima i Grcima.

Ne zavaravajmo se: danas se možemo osloniti samo jedni na druge. Svet oko nas nije zainteresovan da nam pomogne. Veliki broj naših suseda ima veće probleme, a neki od njih se čak naslađuju našim mukama. Za nas su izbeglice ljudi, pojedinci koji očekuju da im pomognemo. Postoje, međutim, oko nas oni koji talas izbeglica vide kao prljav posao ili ga koriste samo kao dobru pregovaračku poziciju. Svedočimo rođenju novih vidova političkih pritisaka koje neki nazivaju hibridnim ratom, u kom se migracijski talasi koriste kao instrument, oružje protiv suseda. Ovo od nas zahteva naročitu osetljivost i odgovornost.

Svi ste upoznati sa pojmom etike odgovornosti Maksa Vebera. Etika odgovornosti sada od nas zahteva da se uzdržimo od ekstrema. Kada kažem ekstremi, mislim sa jedne strane na retoriku protivljenja migracijama i, sa druge strane, pozivanje svih da dođu kod nas bez obzira što ne možemo sve da ih primimo, sa druge strane. Moramo da shvatimo da danas milioni potencijalnih izbeglica i migranata maštaju o Evropi, ne samo izbeglice i migranti iz Sirije već i milioni onih iz Afrike, Avganistana, Pakistana, Iraka i drugih zemalja. Lak pristup i nedostaci spoljnih granica su, uz politiku dobrodošlice, postali magnet za izbeglice.

Tokom poseta regionu, sa kim god da sam razgovarao, od predsednika do izbeglica u kampovima u Turskoj, Jordanu ili Egiptu, upozoravali su me na istu stvar: da je mogućnost pobede Asadovog režima danas verovatnija zbog angažmana Rusije i Irana u Siriji te da će ukoliko se dogodi, rezultirati novim talasom migracija. I predsednik Erdogan je juče potvrdio ovo. Prema procenama Turske, iz Alepa i njegovog okruženja može doći još tri miliona izbeglica.

Solidarnost se uvek dočekuje aplauzom. Pozivanje na odgovornost i zdrav razum, skoro nikad. Biti solidaran je mnogo teže nego propovedati je. Ovo vam govorim kao neko ko solidarnost već decenijama pokazuje u praksi.

Zato od svih vas tražim da pokažete solidarnost i zdrav razum. Prva zapovest danas je ponovno uspostavljanje kontrole na spoljnim granicama EU kao preko potreban uslov za sprovođenje delotvorne politike migracija koja se rukovodi načelima humanitarnosti i bezbednosti. Sutra ćete u Evropskom parlamentu čuti Angelu Merkel i Fransoa Olana. Svi znamo da mnogo toga zavisi od njih. Oboje su ovom kriznom periodu pokazali divne moralne gestove koje svi izuzetno cenimo. Sutra će polagati još teži ispit: ispit iz odgovornosti da se zaštiti evropska politička zajednica i njene spoljne granice. Ako padnu ovaj ispit, oni će, a i svi mi, snositi odgvornost za ponovno dizanje zidova i prepreka na našim unutrašnjim granicama. Moramo da kažemo jasno i glasno: Evropa bez spoljnih granica je Evropa bez Šengena. Evropa bez spoljnih granica će postati plodno tle za strah koji će rasti u svima nama. A ovo će nas vrlo brzo odvesti u političku katastrofu.

Obični ljudi od političara očekuju pre svega efikasnost i odlučnost. Ako lideri glavnih političkih struja ovo ne shvate, ljudi će se okrenuti drugim oblicima vođstva, radikalnijim i nemilosrdnijim. Zato što ljudi od svojih lidera pre svega zahtevaju poredak i bezbednost u svojim zajednicama. Ili ćemo uspeti da izborimo sa ovim izazovom, ili će drugi doći na naše mesto. Red onih koji čekaju da nas zamene je poprilično dug. Da li će se to dogoditi, zavisi samo od nas. Hvala.