Najbitnije pomoći EZ Republici Srbiji, pre kraja Miloševićevog režima oktobra 2000, bile su:

Humanitarna pomoć – koja je nepolitička i ne uslovljavajuća – upućena trima glavnim ciljnim grupama:

  • Izbeglicama npr. usled sukoba u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj;
  • Raseljenim licima npr. sa Kosova
  • I najugroženijim grupama u Saveznoj Republici Jugoslaviji kao što su socijalni slučajevi, stara lica, bolnice;

Pomoć je uključivala skloništa, hranu, lekove, vodu i sanitarije.

  • Pomoć demokratizaciji i podrška ljudskim pravima – pružana je nevladinim organizacijama ipredstavnicima građanskog društva u Srbiji od 1994, da im pomogne da podignu svest o demokratiji, pitanjima ljudskih i manjinskih prava i da stimuliše prave građanske vrednosti. Projekti uključuje promovisanje dijaloga među različitim etničkim zajednicama, rešavanje konflikata, programe za obuku nevladinih organizacija, podizanje svesti o ulozi ljudskih prava u izgradnji građanskog društva, poboljšanje položaja građana; učestvovanje u lokalnim demokratskim projektima, edukaciju glasača itd.
  • Nezavisni mediji su takođe dobili značajnu podršku – preko 6m € – da bi im se pomoglo da se suoče sa represijom od strane bivših saveznih i srpskih vlasti.
  • Evropski savet je u oktobru 1999. započeo uspešan program pod nazivom ,,Energija za demokratiju“, koji se realizovao tokom zime 1999-2000, u cilju da smanji problem grejanja u Srbiji tako što je ulje za grejanje dostavljano opštinama čija je lokalna vlast bila u opoziciji i na taj način je žiteljima dato do znanja da odgovornost za patnju koja je uzrokovana mnogim nedostacima i ekonomskim propadanjem leži u izolacionoj politici i postupcima (sada već bivšeg) režima. Projekat je započet u Nišu i Pirotu, a zatim se proširio na Kragujevac, Kraljevo, Novi Sad, Sombor i Suboticu, sa ukupno 8.8m€. Ovaj program ne samo da je omogućio pomoć žiteljima oblasti kojima je ona bila neophodna obezbedivši gorivo i gas za grejanje fabrika, škola, bolnica, javnih objekata, već je omogućio i drugim donatorima da učestvuju kao što je to bio slučaj sa norvrškim programom ,,Nafta za demokratiju“ (kojim je obezbeđeno ulje za loženje za Užice, Čačak, Trstenik, Arilje i Požegu). Ovaj program je bio proširen, u sklopu Programa hitne pomoći na sve opštine.
  • U julu 2000, Komisija je odlučila da započne program ,,Škole za demokratsku Srbiju“ u vrednosti od 3.8m€. Ovaj program je imao za cilj da preuzme troškove u vezi sa školskim ustanovama koje su odgovornost opština pod demokratskom vlašću, dalje gradeći odnose koji su sa ovim opštinama uspostavljeni u kontekstu programa ,,Energija za demokratiju“. Ovaj pilot program je bio fokusiran na popravke i nabavku materijala koji su u vezi sa obrazovanjem (kao što je nameštaj) za obdaništa, škole i ostale obrazovne ustanove. Memorandumi razumevanja potpisani su sa svih 34 opština, za 147 projekata, od kojih je 84 skoro završeno. Program Škole za demokratsku Srbiju je proširen pod okriljem Programa za hitnu pomoć na sve opštine.
Posle okobra 2000.

Sa tranzicijom ka demokratiji u Beogradu, EU je reagovala brzo kako bi se olakšao težak tranzicioni period i kako bi se dao konkretan i jasan signal podrške narodu i novoj vlasti. Na Evropskom savetu u Bijaricu (13-14. oktobra), na kome je bio prisutan novoizabrani predsednik SRJ Vojislav Koštunica, predsednici vlada i država EU zvanično su objavili da je planirana suma do 200m€ za tu zimu ,,kako bi se učvrstila demokratska promena u SRJ“. 182m€ je omogućeno u vidu ,,Programa za hitnu pomoć“, iz programa Evropskog saveta OBNOVA (za rekonstrukciju) kao i 18m€ kao humanitarna pomoć Evropskog saveta koji daje neprekidnu podršku izbeglicama iz BiH i Hrvatske (500.000 osoba); trajno raseljenim licima sa Kosova (200.000) i mnogima koji zavise od socijalne pomoći (domovi za stara lica, sirotišta, bolnice…), što je ukupno blizu milion osoba.

Od tada, uglavnom putem Evropske agencije za rekonstrukciju, EU podržava reforme u Srbiji, u koje je uložila skoro 1,2 milijarde evra.

Više informacija o Pomoći EU Srbiji – Evropska agencija za rekonstrukciju

Pre oktobra 2000.

Jedina pomoć koja je pružana Srbiji – koja je tokom 90-ih godina zajedno sa Crnom Gorom činila Saveznu Republiku Jugoslaviju – od 1993. do 2000. bila je humanitarna pomoć koju je obezbeđivala EZ/EU, a dostavljao ECHO, kancelarija za humanitarnu pomoć Evropske komisije. Ova pomoć je bila upućivana žrtvama sukoba u regionu i socijalno ugroženim grupama. Takođe je davana novčana pomoć nezavisnim medijima i nevladinom sektoru. Pored toga, od kraja 1999. godine pa nadalje, EU je davala ulje za loženjeza 34 opštine koje su tada bile protiv Miloševićevog režima, a program pomoći školama u ovim oblastima je započet u avgustu 2000. godine.

Posle krize na Kosovu tokom prve polovine 1999. godine i donošenja Rezolucije 1244 Saveta bezbednosti, Ujedinjene Nacije su ustanovile privremenu međunarodnu upravu (UNMIK) u oblastima južne Srbije. Ujedinjene Nacije direktno učestvuju u radu ove administarcije kao ,,četvrti stub“ odgovoran za ekonomski razvoj.