Otvaranje pristupnih poglavlja je uvek dobar signal, poručio je u razgovoru za „Politiku” šef Delegacije Evropske unije u Beogradu Sem Fabrici. Intervju ambasadora Fabricija prenosimo u celini:

– Kada se sagleda cela 2017, Srbija je otvorila ukupno šest poglavlja, tako da ih je sada ukupno 12 otvorenih. To znači da je ova godina donela skok od 50 odsto u ukupnom radu na otvaranju poglavlja – ističe Fabrici i ukazuje na značaj sadržaja otvorenih poglavlja.

– Ona podrazumevaju reforme i trebalo da se koncentrišemo na to šta je neophodno da se one sprovedu. Kako se to primenjuje, kakav je napredak i koje koristi imaju građani. Verujem da je važno otvoriti određeno poglavlje, ali je takođe bitno da ona budu zatvorena i da se građanima objasni o kojim je to reformama konkretno reč – naglašava Sem Fabrici.

Pet zemalja EU blokiralo je otvaranje jednog od tri najavljena poglavlja na međuvladinoj konferenciji 11. decembra. Može li taj problem da se ponovi i u budućnosti?

Ne bih ovde koristio reč blokiranje. U sistemu Evropske unije Evropska komisija je zadužena za pregovaračke procese i predlaže koja bi poglavlja mogla da budu otvorena. Potom države članice zajednički odlučuju koja će se od njih i otvoriti. Ovog puta, svih 28 složilo se da to budu dva poglavlja. Kada se radi generalno o pregovorima, izdvojio bih dva bitna elementa, a to je vladavina prava, što se odnosi na poglavlja 23 i 24, a drugo je napredak u normalizaciji odnosa s Prištinom. Ove stavke su okvir čitavog procesa pregovora. Dakle, progres može da bude analiziran i jedno po jedno poglavlje, ali i po tome kakvi su pomaci napravljeni u ovim ključnim oblastima.

Ipak, do sada smo mogli da vidimo da jedna zemlja koja je već članica usporava pregovore druge države zbog bilateralnih problema. Tako se tvrdilo da Slovenija blokira Hrvatsku, a da je sada Hrvatska ta koja pokušava da uspori Srbiju?

Bilateralna otvorena pitanja trebalo da rešavaju dve zemlje koje su u to uključene. Videli smo da je Hrvatska na kraju postala deo EU, što može da postane i Srbija.

Predsednik EK Žan-Klod Junker nedavno je u svom godišnjem govoru poručio da bi Srbija i Crna Gora trebalo da budu spremne za ulazak u EU 2025, ako završe sve neophodne reforme i ispune uslove do 2023. godine?

Predsednik Junker naveo je da je kada je EU u pitanju situacija u 2017. znatno bolja. On je pokrenuo još nekoliko inicijativa koje treba da se završe. Jedna od njih je i proširenje, kao i vremenski okvir za taj proces. Srbija i Crna Gora su izdvojene po svom napretku. Ako me pitate da li Srbija to može da ostvari, verujem da može. Ali pitanje je kako da stignete do toga narednih godina. Mislim da je najvažnija poruka predsednika EK da su vrata za Srbiju otvorena, a sada je na Srbiji da preduzme korake.

Koje detalje možete da otkrijete o novoj strategiji EU koja će biti predstavljena u februaru?

Praktično, vrlo malo. Strategija se još piše. Trebalo bi sačekati da bude odobrena i objavljena. NJena važnost je i u tome što je za Brisel proširenje svakako među prioritetima. U 2018. biće pregršt važnih prilika. Osim predstavljanja strategije u februaru, u aprilu nas čeka redovni izveštaj o napretku, a u maju samit Zapadnog Balkana, koji se organizuje u okviru bugarskog predsedavanja EU. Mesec dana kasnije očekuje se okupljanje lidera svih 28 članica na Evropskom savetu. Narednih šest meseci su jedinstvena prilika i šansa da se napravi veliki iskorak, da proces proširenja za zemlje Zapadnog Balkana postane nepovratan.

Čuli smo i tumačenja da nije dobro da se kada je reč o napretku sve zemlje regiona posmatraju isto, niti da budu uključene u EU kao paket. Šalje li Brisel dovoljno jasnu poruku da postoje razlike u napretku?

Samo su Srbija i Crna Gora otvorile pregovore. Druge zemlje kandidati nisu i to čini bitnu razliku. To ne znači da ne treba svima da damo šansu da otvore pregovore. Ali istovremeno ponavljamo da treba da radite da biste uspeli. Zemlje koje su na tom putu možda ne bi trebalo previše da gledaju na druge. Osim ako neko brže napreduje, pa drugome daje pozitivan primer. Proces pridruženja Uniji je proces zasnovan na učinku i spremnosti i to je jedino merilo.

Nezvanično smo mogli da čujemo da će se u strategiji tražiti da kandidati za članstvo reše sva pitanja granica, a od Beograda i normalizacija odnosa s Prištinom?

Ne bih mogao da komentarišem nezvanične navode. Mogu da kažem da su dobri odnosi zemalja u regionu veoma bitni. A za Beograd i normalizacija s Prištinom, što je već ionako deo pregovaračkog okvira.

Kada pominjemo normalizaciju, vidimo da u ovom momentu dijalog u Briselu praktično stoji…

Taj dijalog je svakako važan i do sada je doneo rezultate. Neki sporazumi su primenjeni, poslednji o pravosuđu u oktobru. Neke bi trebalo da implementiraju obe strane. Naravno da Brisel i predstavnica EU Federika Mogerini zahtevaju da sve što je dogovoreno bude realizovano. Znamo da je to težak proces, ali ohrabrujemo obe strane da se pridržavaju onoga što je dogovoreno.

Srpski zvaničnici više puta su rekli da je Priština ta koja kasni, sada već više od 1.700 dana, s formiranjem Zajednice srpskih opština. Ko može da utiče na Prištinu da sprovede taj deo sporazum?

Kada je reč o EU, mi ne možemo da sprovedemo u delo nešto u ime jednog ili drugog učesnika. Kosovska i srpska strana su te koje primenjuju ono što su dogovorile. Mi se zalažemo za to da ono što smo već dogovorili bude sprovedeno. Konstantno upućujemo poruke kosovskim vlastima da bi to trebalo da implementiraju. Isto tako i za deo sporazuma koji se odnosi na energetiku recimo, pozivamo obe strane da se realizuje.

Iz Prištine sada ponavljaju da bi trebalo intenzivnije uključiti SAD u dijalog u Briselu. Zbog čega bi format bio promenjen?

Čuli smo više zahteva, upravo je i iz Moskve stigla vest da bi i Rusija mogla da se uključi…

Da, ali najpre su Hašim Tači i Ramuš Haradinaj pomenuli intenzivnije prisustvo Amerike?

Ne bih komentarisao ko je to učinio prvi, a ono što mogu da kažem je naša poruka – da je na Beogradu i Prištini da dogovore oblasti, korake, sadržaj i format dijaloga. Mi smo tu da olakšamo dogovor koji zavisi od Beograda i Prištine.

Beograd poručuje da ne želi promenu formata, odnosno želi da EU ostane pokrovitelj pregovora…

Rekao bih da format ne može da bude promenjen, ukoliko se Beograd i Prištine ne usaglase. Ponavljam, na Beogradu i Prištini je da se dogovore o oblastima, koracima, sadržaju i formatu dijaloga.

Kakvo je vaše mišljenje o unutrašnjem dijalogu u Srbiji koji je pokrenuo predsednik Aleksandar Vučić, informišete li se o ovim debatama?

Verujem da je to prilika da se čuju različita mišljenja i da svi mogu da iznesu svoje viđenje. To je unutrašnji dijalog koji se odnosi na Srbiju i nije na nama da komentarišemo sadržaj. Mi, naravno, s velikom pažnjom to pratimo i čekamo rezultat. I kao što je bitno da je ovaj proces pokrenut, tako je bitno kakav će biti njegov ishod. Nadam se da će taj dijalog na kraju imati jasan zaključak.

Jedan od koraka Srbije na putu kao EU, u poglavlju 30, podrazumeva i ukidanje sporazuma o slobodnoj trgovini s Rusijom. Kako će Srbija nadoknaditi gubitak na toj strani?

Bilo bi bolje da se to gleda sa pozitivne strane, da Srbija ne prekida nešto, nego se pridružuje nekome. Unija je prvi ili drugi partner u razmeni s gotovo 90 zemalja sveta, među kojima su i SAD, Kina, Japan, Kanada… Tako će se Srbija preko EU, zapravo, uključiti u najveći blok u smislu kapaciteta i pristupa drugim tržištima sveta. Uz to, u EU imamo zajedničku trgovinsku politiku. I Srbija će kao deo takve zajednice takođe moći da trguje s velikim brojem zemalja, pod daleko povoljnijim uslovima nego što je sada slučaj.

Ali pod drugačijim uslovima…

Vodiće usaglašenu politiku s ostalim zemljama EU, jer nije moguće igrati po sopstvenim pravilima ako ste deo nečega. Ako pogledamo podatke, 64 odsto izvoza Srbije je u zemlje EU, dok šest procenata odlazi u Rusiju. Pri tome, izvoz Srbije u EU je od 2013. porastao sa sedam, na devet milijardi evra u 2016. godini. Izvoz u Rusiju je i pored rasta u 2016. iznosio samo 718 miliona evra. Dakle, u svakom slučaju EU je najveći spoljnotrgovinski partner Srbije.

Ipak, Srbija trguje i s EU i s Rusijom. Može li da stvori problem to što bi u ovom slučaju bila samo na jednoj strani?

Srbija će nastaviti da trguje s Rusijom. I EU trguje s Rusijom. Evropska unija je, zapravo, treći najveći trgovinski partner Rusije. Samo u 2017. EU je potpisala dva važna sporazuma s Kanadom, a nedavno i s Japanom. Srbija kao deo EU imala bi pristup svim tim tržištima i mislim da je članstvo za nju vin-vin situacija.

Kako ocenjujete uvođenje sankcija EU Poljskoj?

Nisu u pitanju sankcije, nego aktiviranje člana 7 Lisabonskog sporazuma i EK nije donela odluku lako. To je prvi put da je takav mehanizam primenjen, kao rezultat velikog broja razgovora koji su vođeni u Evropskoj komisiji i upozorenja koja su slata poljskim predstavnicima. Ako bi to gledali iz srpske prizme zemlje kandidata, to pokazuje isti aršin odnosa prema vladavini prava prema zemljama članicama i zemljama kandidatima. U slučaju Srbije, kada se pregovara o vladavini prava, to je nešto od čega bi koristi trebalo da imaju i sami njeni građani. To je sadržaj poglavlja 23 i 24 gde želimo da Srbija učini više.

Kako na proširenje, pa čak i opstanak EU utiče porast partija koje se često nazivaju krajnjom desnicom?

Svakako da je populizam neprijatelj demokratije. Način da se odgovori na tu pojavu su demokratsko izražavanje i izbori. A na tim izborima, u Holandiji, Francuskoj, ili Nemačkoj, na primer, videli smo da snage koje nisu protivnici EU pobeđuju. Drugi način je ekonomski napredak. Podsetio bih da će ukupan BDP Evropske unije u ovoj godini biti između 2,3 i 2,5 odsto veći. A to je u interesu Srbije, budući da 64 odsto njenog ukupnog izvoza zauzima EU.

Intervju objavljen u Politici 24. decembra 2017.