Reklame od kojih jedna polovina internet korisnika zarađuje za život zaista umeju da budu izuzetno dosadne za nas, drugu polovinu korisnika interneta, koji im tu zaradu pregledima omogućavamo. Međutim, 7 meseci kasnije od trenutka kada sam ugledao jednu takvu reklamu, mogu da kažem da svakome preporučujem da na ove male smetnje obrati više pažnje.

Upravo jedna takva, sa ogromnim slovima KONKURS i prepoznatljivim logoom organizacije RECI NAM!, donela je meni, a sa sigurnošću mogu da kažem i ostalim članovima mog tima, jedno ogromno iskustvo koje obuhvata upoznavanje novih mesta, sticanje novih znanja i velikog broja prijatelja.

Od Ljubljane koja je posle putovanja za naš tim postala sinonim za čistoću i visoku ekološku svest, preko Beča i Budimpešte koji su predstavljali pravu istorijsku veličinu, do ljudi iz Srbije sa kojima smo delili i dane i noći upoznajući dodatno i svoju, često podcenjenu, kulturu; doživeli smo nešto što se teško može rečima opisati.

Jednostavno neprocenjivo!

Ljubljana, Slovenija

Možda smo previše naivno pošli na putovanje kroz tri velike evropske države ili je stvar bila u tome što smo Ljubljanu stavili na treće mesto od tri grada koja smo trebali da posetimo za tih 5 dana.

Eto, slovenačka prestonica je na svo troje nas ostavila najdublji utisak.

Još tokom prvog dana učenicima je dat taj čudni vremenski prostor za upoznavanje kako bih ga ja nazvao. Putovanje od Beograda, uzdužno preko cele Hrvatske, da bi se tek u večernjim satima stiglo u izvanredan hotel Meksiko – idealna prilika da se stekne prvi utisak o tome s kim ćemo deliti vazduh narednih dana. Pravi početak po mom ukusu.

Prvi deo upoznavanja, upoznavanje naših saputnika, bio je gotov. Došao je red na upoznavanje prvog grada, od ukupno tri, u kome smo se tog 10. maja našli. Entuzijazam koji je na nas prenela gospođa Simona Berden naterao nas je da obratimo više pažnje na sredinu u kojoj se nalazimo. Naša perspektiva grada Ljubljane bila veoma drugačija kada smo izašli iz Gradske kuće jer smo obrtili i više pažnje na naše okruženje. Zelene površine, odsustvo pasa lutalica, saobraćaja i smeća sa ulica kao i veliki broj bicikala svuda oko nas pokazivali su nam na šta jedan, skoro savršen, grad treba da liči. Pokazali su nam i na šta svest stanovnika jednog takvog grada treba da liči, jer grada ne bi bilo bez njegovih stanovnika. Mnogi bi rekli da ni ovakv grad, ni ovakve stanovnike u našoj državi nećemo videti u ovom veku, međutim, moj tim je optimističan i smatra da se recept ovog kolača nalazi u Ljubljani, da naša država samo treba da ga dobro prepiše, malo doradi, i što pre počne sa pripremanjem onoga što je 2016. godine ozvaničeno kao pripremljeno nagradom Zelene prestonice Evrope.

Prvi, naravno lažni, utisak o arhitekturi bio je taj da se nalazimo u primorskom mestu, ali, zahvaljujući izuzetno vickastom vodiču, uske ulice i male trgove doživeli smo kao svoje, dok smo velikane grada na Ljubljanici videli kao dodatne vodiče kroz istoriju i kulturu Slovenije.

Poseta muzeju Hiša eksperimentov došla je kao trešnja na vrhu šlaga torte jer je i nas, koji zapravo nismo veliki zaljubljenici u fiziku, naterala da se zainteresujemo na ovu temu.

Jedino veče kada nas vreme nije poslužilo bilo je upravo ovo kada smo se vratili u hotel. Mislite da nam je to pokvarilo raspoloženje? Varate se, atmosfera je tokom celog putovanja bila na najvišem nivou!

Beč, Austrija

Dva dana proveli smo u ovom velelepom gradu. Što se nas tiče moglo je bar još toliko jer Beč nudi ogroman broj interesantnih stvari za videti i mesta za posetiti, no ovih 48 sati, svakako je iskorišćeno na najbolji mogući način.

Ako smo od Ljubljane imali niska očekivanja, a napustili smo je sa najpozitivnijim mogućim mišljenjem, onda smo u Beč došli sa visokim očekivanjima koja su se po napuštanju istog pokazala kao opravdana.

Put kroz porodično stablo i kulturu austrijske najzapaženije vladarske porodice prošli smo tokom prvog dana kada smo u planu imali razgledanje grada, vođeni još jednim kvalitetnim vodičem, i posetu Šenbrunu, jednom od najvećih turističkih atrakcija ove države. Posle ovakvog programa redovni časovi istorije na ovu temu zaista deluju suvišni.

Drugi dan se više okrenuo savremenoj Austriji, pa je na nas utisak ostavila složena organizacija državne televizije ove zemlje (ORF) koja je bila opremljena najsavremenijom opremom, ali i pozitivnom energijom koja je vladala među zaposlenima koji kombinovano daju objašnjenje zbog čega su greške kod ove televizije skoro u potpunosti otklonjene. Takođe, da li je iko ko je na putovanje krenuo znao išta o Dunav kuli? Rotirajući restoran na nešto više od 170 m iznad zemlje sa nezaboravnim pogledom na grad bilo je ono što, bar mi, nismo znali kao definiciju Dunav kule. Ako na sve to dodamo još i zabavni park koji se nalazio u blizini hotela u kome smo bili smešteni i koji je nudio mogućnost noćnog pogleda na Beč, shvatićete da je tih dva dana zaista bilo once in a lifetime – provedeno vreme.

Budimpešta, Međarska

The last but not the least – Budapest!

Za nas je značajna bila poseta Centralno-evropskom univerzitetu u Budimpešti čiji su nam zaposleni ukazali da su nam vrata obrazovanja u Mađarskoj prestonici uvek širom otvorena, predstavivši nam svoju tradiciju, trenutni način rada i planove za budućnost koje će neki od nas možda i biti deo. Kroz posetu Evropskom omladinskom centru u Budimpešti vratili smo se glavnoj organizaciji koja nas je u Evropu i lansirala – Evropskoj uniji. Dodatno smo se informisali o Savetu Evrope i načinu na koji mi, mladi, možemo da utičemo na odluke koje se u okviru ovog tela donose kroz interaktivne aktivnosti koje su ovom prilikom organizovane, ali i tokom otvorenog razgovora, u vidi neke vrste tribine, koji se u zgradi centra tada odvio. Dodatan podstrek ka ostvarenju ideja koje neki od nas možda već imaju dali su nam i ljudi iz centra jer su nam dodatno stavili do znanja da su tu da podrže svaki naš predlog ili projekat i moralno i finansijski, jer veruju da je oslonac budućnosti upravo na nama, na mladima.

Nagrađeni timovi iz Gimnazije „Vuk Karadžić” iz Babušnice