Normalizacija odnosa Prištinom, izgradnja društva koje se temelji na vladavini prava, stvaranje savremene, otporne privrede koja je usmerena ka rastu, efikasna državna uprava, promocija individualnih i kolektivnih prava, te stvaranje zdrave životne sredine: sve su to gradivni elementi evropske perspektive Srbije. To je skup vrednosti i interesa koje treba štititi i promovisati, a to su i gradivni elementi koji pomažu ostvarivanje istog prioriteta – pripremanja Srbije za pridruživanje evropskoj porodici – rekao je za Cord magazin šef Delegacije EU u Srbiji ambasador Sem Fabrici. Intervju prenosimo u celini

Kako se osećate povodom dolaska na Balkan nakon obavljanja funkcije ambasadora EU u Australiji i Novom Zelandu; da li smatrate da će region ostati stabilan ili se slažete sa analizama koje ne isključuju mogućnost sukoba između balkanskih zemalja?

Progresivno sprovođenje pravnih tekovina EU tokom pregovora, prekogranična saradnja, veliki infrastrukturni projekti – poput planirane izgradnje autoputa Beograd-Priština ili gasnog interkonektora Srbija-Bugarska – su među aktivnostima koje idu u prilog postizanju ekonomskog, društvenog i političkog mira. Sve češći sastanci lidera zemalja Zapadnog Balkana u regionu i Briselu su dokaz političke posvećenost zajedničkom radu. To su ohrabrujući znaci procesa koji je započet 2003. u Solunu kada je EU zemljama Zapadnog Balkana dala jasnu perspektivu članstva. Tačno je da je ovaj region prošao kroz tešku i nasilnu prošlost, ne čak ni tako davno, ali EU predstavlja najbolju priliku za pomirenje i zajedničku izgradnju demokratske, prosperitetne i sigurne budućnosti. Suština uspeha EU leži u trajnom pomirenju između starih neprijatelja koji su nakon Drugog svetskog rata odabrali put saradnje, čemu svedoči 60 godina mira u EU.

U Srbiji ste najavljeni kao diplomata koji uživa veliko poverenje visoke predstavnice EU, Federike Mogerini, što bi potencijalno moglo da doprinese ubrzanju procesa evropskih integracija Srbije. Koji su vaši prioriteti kada je u pitanju Srbija?

Srbija je proglasila članstvo u EU za svoj strateški cilj. To je fundamentalna odluka koja će oblikovati budućnost ove zemlje za naredne generacije i odluka koja uživa veliko poštovanje i podršku Evropske unije, a naročito visoke predstavnice Mogerini.

Moji prioriteti su podrška sprovođenju neophodnih reformi i približavanje EU Srbiji i njenim građanima. U tom poslu mogu da računam na snažan i motivisan tim. Odgovoran sam za vođenje jedne od najvećih delegacija EU na svetu, među čijim zadacima je i realizacija 200 miliona evra koliko EU godišnje dodeljuje Srbiji.

Zaključno sa ovom godinom, Srbija je otvorila 12 pregovaračkih poglavlja. Kako biste ocenili dosadašnji tempo pregovora?

Srbija je u 2017. otvorila šest poglavlja. Poslednja dva, otvorena na Međuvladinoj konferenciji u Briselu 11. decembra, tiču se prava privrednih društava i ekonomskih odnosa sa inostranstvom. Budući da su neka od najsloženijih poglavlja već otvorena, proces integracija Srbije dobro napreduje, a pregovore odlikuje pozitivna dinamika. Otvaranje poglavlja odražava ostvareni napredak i svestan sam da svaki korak u pregovorima zahteva veliku pažnju, kao i očekivanja da se otvori veći broj poglavlja. Otvaranje poglavlja, međutim, ne treba posmatrati kao cilj po sebi, već ga treba dovesti u vezu sa napretkom u sprovođenju reformi čiji je cilj dostizanje standarda EU. Te reforme moraju biti sprovedene na pravi način kako bi donele očekivane pozitivne rezultate. Reforme treba da budu politički prioritet tokom cele godine, a ne samo uoči Međuvladinih konferencija.

Imajući u vidu ambiciju Srbije da postane deo EU i složenost reformi, taj tempo može biti brži – kao kada biste iz adađa prešli u veloče. Kada govorimo o pregovorima, kažemo da ne postoji „ograničenje brzine“ kada se radi o broju novih poglavlja koja bi mogla biti otvorena, ali istovremeno ne smemo gubiti iz vida da su za evropske integracije kvalitet i dubina reformi važniji od brzine sprovođenja. Konkretno, napredak u normalizaciji odnosa sa Prištinom i reforme u oblasti vladavine prava su ključni faktori koji diktiraju tempo napretka.

S obzirom na to da je normalizacija odnosa sa Prištinom presudna za uspeh celokupnog procesa integracija, da li taj proces podrazumeva i da će Kosovo dobiti mesto u Ujedinjenim nacijama, odnosno da se Srbija neće protiviti toj mogućnosti?

Poglavlje 35, koje se tiče dijaloga između Beograda i Prištine, nesumnjivo je jedno od važnih poglavlja, dok je sâm dijalog važan element daljeg napretka Srbije. Kako je EU više puta naglasila, cilj dijaloga je da dovede do obavezujućeg sporazuma za sveobuhvatnu normalizaciju odnosa između Beograda i Prištine. EU ne donosi konačnu odluku o statusu, uključujući aspekt priznavanja; tu odluku donose države članice. O tome šta će normalizacija na kraju obuhvatiti, odlučiće lideri u Beogradu i Prištini, dok će EU, pod vodstvom visoke predstavnice/potpredsednice Mogerini, nastaviti da olakšava taj proces.

Srpski zvaničnici insistiraju na tome da je Srbija po prvi put od započinjanja pristupnog proces dobila potencijalni datum ulaska u EU, pozivajući se na 2025. godinu. Imajući u vidu da su evropski zvaničnici do sada nerado govorili o datumima, pogotovo na duže staze, kako vi tumačite novu strategiju koju je najavio predsednik EK Žan-Klod Junker?

Predsednik Junker je u svom govoru o stanju Unije u septembru ove godine naveo niz ciljeva koje EU treba da ostvari do 2025, među kojima je i kredibilna perspektiva proširenja za Zapadni Balkan. To je srednjoročni plan koji nesumnjivo predstavlja veoma pozitivan razvoj događaja za Zapadni Balkan, kako u smislu cilja, tj. proširenja, tako i u pogledu vremenskog okvira, odnosno 2025. godine. Taj vremenski okvir je zamišljen kao period u kom će Srbija i region sprovesti sve reforme neophodne za pristupanje EU. Predsednik Junker je takođe najavio strategiju za Zapadni Balkan koja će biti predstavljena u februaru 2018. Politička poruka je da su vrata EU otvorena, ali da region treba da uradi svoj deo posla kako bi opravdao očekivanja. Uspeh će se meriti prema reformama i njihovim rezultatima, a ne prema datumima.

Predsednik Srbije Vučić je letos rekao da su Kosovo i odnosi sa Rusijom prioriteti u odnosima Srbije i EU, dok je vladavina prava na trećem mestu. Kako vam se čini ovaj redosled važnosti?

Evropske integracije su transformativni proces koji će na kraju definisati tip društva u kom građani Srbije žele da žive i međunarodnu ulogu koju žele da igra njihova zemlja.

Normalizacija odnosa sa Prištinom, izgradnja društva koje se temelji na vladavini prava, stvaranje savremene, otporne privrede koja je usmerena ka rastu, efikasna državna uprava, promocija individualnih i kolektivnih prava, te stvaranje zdrave životne sredine: sve su to gradivni elementi evropske perspektive Srbije. To je skup vrednosti i interesa koje treba štititi i promovisati, a to su i gradivni elementi koji pomažu ostvarivanje istog prioroteta – pripremanja Srbije za pridruživanje evropskoj porodici.

Već ste pomenuli da Srbija treba da uskladi svoju spoljnu politiku prema Rusiji sa EU. U slučaju drugih zemalja, taj proces je bio postepen i na kraju je bio zaokružen članstvom u EU. Kako vi vidite ovakav stav EU kada je u pitanju Srbija?

Države članice EU i one koje žele da to postanu moraju da rukovode svoje međunarodne odnose unutar okvira zajedničke spoljne i bezbednosne politike. Prosto je: svaka od njih može da razvija odnose sa trećim zemljama, sa Rusijom ili bilo kojom drugom zemljom u svetu, dokle god u potpunosti poštuje zajednički okvir. Budući da je Srbija u procesu pristupanja, usklađivanje politika jeste krajnji cilj, ali ona može da neguje odnose sa drugim zemljama dokle god se pridržava utvrđenog okvira. Srbija je već preduzela važne korake. Na primer, srpski vojnici učestvuju u misijama EU u Africi, a doneta je i odluka da se Srbija priključi borbenoj grupi HELBROC, koju predvodi Grčka. Srbija, dakle, radi na tome, ali je jasno da u tom procesu treba ostvariti dodatni napredak kako bi eventualno bio završen, imajući između ostalog u vidu značajan napredak u sektoru odbrane i bezbednosti, poput uspostavljanja PESCO-a. Srbija će do pristupanja morati da uskladi svoju spoljnu politiku sa EU.

Vaš prethodnik na mestu šefa Delegacije EU, Majkl Devenport, izražavao je zabrinutost povodom slobode medija u Srbiji, dok se u izveštajima Evropske komisije navodi da u toj oblasti već godinama nije ostvaren napredak. Kako vi ocenjujete situaciju?  

S obzirom na to da smo u procesu sastavljanja izveštaja o napretku za 2017. koji će biti objavljen u aprilu 2018, prerano je da govorimo o njegovim zaključcima. Međutim, jasno je da niz prethodnih preporuka, uključujući one vezane za efikasnost i nezavisnost nezavisnih regulatornih tela, nije rezultirao naročitim napretkom. Profesionalna udruženja u Srbiji prijavljuju sve veći broj napada i zastrašivanja novinara, kao i očigledan nedostatak zalaganja pravosudnih vlasti da te slučajeve reše. Izveštaji međunarodnih organizacije potvrđuju ove trendove. Svi ti elementi ukazuju na to da klima za ostvarivanje slobode izražavanja nije poboljšana. EU je nedavno obavila stručni pregled na osnovu kog će biti definisane dalje preporuke. U međuvremenu, važno je da Vlada nastavi da poštuje svoje obaveze i da se uključi u konstruktivni dijalog sa profesionalnim udruženjima.

Nedavno ste od dela srpske javnosti čuli da odgovor Evropske unije na rastuće političke pritiske na sudstvo i kršenje građanskih i medijskih sloboda nije adekvatan zbog toga što Unijs mora da održi dobre odnose sa vlastima kako bi mogla da sarađuje na rešavanju kosovskog problema ili geopolitičkih pitanja?

Da, čuo sam. Međutim, ako bi pročitali naše godišnje izveštaje, mislim da bi dobili dosta realnu sliku koja govori u prilog suprotnoj tvrdnji. To važi i za medije, koji bi trebalo da prenose ove nalaze, da ih analiziraju i približe javnosti. Osim toga, smatram da pristup EU ne treba posmatrati iz binarne perspektive – stabilnost nasuprot demokratiji. Naš pristup je bolje opisan rečima više stabilnosti i više demokratije. Dokaz za to nalazimo u pregovaračkom mandatu za pristupne pregovore: napredak diktiraju normalizacija odnosa sa Prištinom i reforme u oblasti vladavine prava.

Važite za optimistu po pitanju budućnosti EU. Rekli ste da verujete da je „evropski projekat nezaustavljiv“. Kako će EU izgledati u 2018?

EU je povratila i osnažila svoj inicijatorski duh uprkos nedavnim ekonomskim teškoćama, kontinuiranom migracijskom pritisku, terorizmu i globalnoj nestabilnosti. Privreda je ponovo na pravom putu, migracije više nemaju dimenzije krize, pregovori o istupanju Velike Britanije su u toku, a ostvaren je i značajan napredak po pitanju bezbednosti i odbrane.

Bez namere da zvučim samozadovoljno, smatram da u 2018. ulazimo sa osećajem obnovljenog poverenja. Naredna godina će za Zapadni Balkan biti obeležena nizom važnih inicijativa, počev o strategije koju će Komisija objaviti u februaru.

Uopšteno govoreći, uprkos brojnim izazovima, osnovni elementi naše Unije su ostali isti. EU – kao unija država – jedina ima dimenziju koja je potrebna za postizanje većeg prosperiteta u konkurentnom svetu i kritičnu masu da zaštiti svoje građane u globalnom takmičarskom okruženju. Države članice u okviru EU udružuju svoje suverenitete kako bi postigle osnovne ciljeve – snažnu demokratiju, veći prosperitet i efikasnu bezbednost. Nije li činjenica da veliki broj zemalja, među kojima je i Srbija, želi da pristupi EU još jedan dokaz privlačnosti našeg predloga?

Vaša ekselencijo, kakvi su vaši prvi utisci nakon pola godine u Srbiji?

Beograd je dinamičan grad, pun dešavanja u svako doba dana. Ljudi su uistinu prijateljski nastrojeni, hrana je odlična, a ni saobraćaj nije tako loš. Moja porodica se takođe navikla na Srbiju, moji sinovi imaju nove drugare u međunarodnoj školi koju pohađaju, među kojima je i dosta srpske dece. Nije bilo naročitih problema. Na kraju krajeva, svi oni igraju košarku ili fudbal. Moja supruga već govori srpski, na čemu joj zavidim, a ja sam posetio i niz mesta van glavnog grada. Nedavno sam bio u Vranju i Bujanovcu, gde sam stekao uvid o unutrašnjosti Srbije iz prve ruke. To su bila dva uzbudljiva dana tokom kojih sam razgovarao sa pripadnicima lokalnih zajednica i liderima, kao i sa studentima sa bilingvalnog fakulteta u Bujanovcu, koji je izgrađen uz podršku EU. Sve u svemu, moj utisak je veoma pozitivan. Rekao bih da je preda mnom mnogo uzbudljivih godina i veoma se radujem upoznavanju Srbije i regiona.

Intervju je objavljen u decembarskom, novogodišnjem izdanju Cord magazina