Rodni stereotipi u Srbiji su i dalje prisutni i oni podržavaju patrijarhalne strukture i odnose u kojima su žene neravnopravne u nizu aspekata – od političkog odlučivanja i ekonomske participacije, do odnosa u porodici, rečeno je na radionici u EU info centru gde je predstavljeno istraživanje u okviru programa „Zaustavljanje nasilja nad ženama u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj: primena normi, promena svesti“.

U okviru regionalnog istraživanja koje je u prostoru Zapadnog Balkana i Turske sprovela regionalna kancelarija Agencije Ujedinjenih Nacija za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena (UN Women), mapirane su uspešne kampanje za uklanjanje rodnih stereotipa, posebno onih koji opravdavaju ili podržavaju nasilje nad ženama na način koji ga definiše Konvencija Saveta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, koja uz fizičko nasilje, obuhvata i psihičko nasilje, proganjanje, silovanje, seksualno uznemiravanje, ali i prinudni brak, prinudni abortus i dr.

FoNet

Mapiranjem je identifikovano više uspešnih kampanja koje su sprovedene tokom prethodnih pet godina u Srbiji, a koje su bile usmerene prema različitim ciljnim grupama. Kao veoma uspešne su ocenjene kampanje koje se sprovode među mladima, a koje osnažuju devojčice i devojke da prepoznaju nasilje u vezi i suprotstave se nasilnim partnerskim odnosima koji se često ispoljavaju u različitim formama kontrole, uslovljavanja i uskraćivanja slobode. Veoma su bile uspešne kampanje usmerene na mlade muškarce. One su uticale na transformaciju njihovih identiteta kao muškaraca, odnosno shvatanja šta znači biti muškarac, što u našoj kulturi podrazumeva i upotrebu nasilja kao komunikacije (vršnjačko nasilje, rodno zasnovano nasilje, nasilje kao „odbrana časti“ i sl.). Ove kampanje su od posebnog značaja jer, kako je pokazalo regionalno anketno istraživanje, muškarci znatno češće nego žene podržavaju stavove koji opravdavaju ili čak zagovaraju nasilje nad ženama. Tako je među onima koji podržavaju stav da žene treba da traže dozvolu od partnera da bi posetile lekara znatno više onih koji se slažu sa tim stavom nego među ženama (64% prema 36%), mada je ukupan broj osoba koje se sa tim stavom slažu mali (manji od 1%). Svaki deseti ispitanik/ca smatra da „neke žene vole da budu istučene“, a među njima su većinom muškarci (70%). Stoga su kampanje koje utiču na promene stavova i svesti mladih muškaraca od izuzetnog značaja, a kako pokazuju i rezultati, kod mladića koji su bili uključeni u ove programe došlo je do promena u stavovima i ponašanjima.

Kao uspešne su ocenjene i kampanje koje su povezane sa programima ekonomskog osnaživanja žena žrtava nasilja, koje istovremeno doprinose i njihovoj percepciji mogućnosti da se odupru nasilju i uz učešće u ekonomskim programima osamostale i izađu iz situacije nasilja u kojoj godinama žive.

Primeri ovih uspešnih inicijativa biće prestavljeni širom regiona, a na radionici koja je održana u Beogradu uz učešće stručnjaka/inja, predstavnika/ca civilnog društva, istraživačkih institucija, na kojoj je dr Marija Babović, direktorka programa SeConS-a predstavila nalaze mapiranja, diskutovalo se i o tome šta je potrebno ubuduće uraditi. Istaknuto je da je promene u stavovima i vrednostima moguće podstaći samo u uslovima šireg konteksta razvoja društva Srbije, te promene odnosa moći između žena i muškaraca; da je potrebno nasilje nad ženama sagledati u tom širem kontekstu rodnih nejednakosti koje prožimaju sve sfere društva i privatnih odnosa, ali i da je potrebno sprovoditi šire kampanje koje utiču na promene stavova i vrednosti, jer su opisani primeri ukazali na dobre pomake, ali među manjim grupama stanovništva, jer su obično ove kampanje manjeg obima.