„Žena u radnom odnosu može da se približi plati muškarca samo do 75%“, jedan je od podataka iznetih na osmomartovskoj diskusiji „Čija je moja zarada?“,  održanoj u NS info kutku.

Na pitanja autorki radijske emisije RTV-a „Žena u kutiji“, Milice Kravić Aksamit i Tamare Srijemac, o ekonomskom aspektu položaja žena u našem društvu i rodnoj (ne)ravnopravnosti odgovarale su Tatjana Đurić Kuzmanović, profesorka ekonomije i Ljubica Erkić, diplomirana industrijska inženjerka i preduzetnica.

Iako su mnoge ženske slobode osvojene, za njih se čak i u 21. veku neprekidno i iznova mora boriti. Danas u Srbiji ženska prava doživljavamo sve snažnije napadnuta, a ona se tako urušavaju, objašnjavaju učesnice diskusije.

„Politička klima je vrlo selektivna. Mi se zapravo vraćamo u patrijarhalno društvo i dodajemo mu promovisanje seksističkog govora, mizoginije. To se posebno vidi u ekonomskoj sferi. Zato nam je potrebna sve veća solidarnost“, ističe profesorka Đurić Kuzmanović.

Sistemska podrška u kojoj će država imati iskren i odgovoran odnos prema rodnom budžetiranju, ključna je. To je politički proces u kom bi ženske potrebe bile prepoznate. Ono bi trebalo da poboljša pristup dobrima i uslugama koje javni sektor pravi za građane i građanke, kao i da podstiče veću zastupljenost žena na pozicijama upravljanja i odlučivanja što bi omogućilo ravnopravnost u raspolaganju resursima i odlučivanju o prioritetima.

„Strateško rodno partersvo. To je prioritet. Šta je ono što mi očekujemo od naših muškaraca, na tome moramo zajedno da radimo. Oni su u ovom kapitalističkom društvu takođe ugroženi, a žene su koncentrisane u feminizirane profesije, kao što su novinarstvo, školstvo, zdravstvo, koje se potom polako urušavaju i manje vrednuju“, nastavlja Đurić Kuzmanović.

Istraživanja pokazuju da ukoliko je žena u upravljačkoj poziciji ona je pod „staklenim plafonom“. Napreduje samo do pozicije iznad koje uvek postoji šef- muškarac. Ženska pozicija još uvek nije ta koja može da menja svet, koja ima mogućnost da nešto promeni u parlamentu, objašnjavaju učesnice. Ljubica Erkić, vlasnica „Pastai testenina“ izuzetak je od pravila, ali kaže da njen uspeh ima i cenu.

„Često mi ne veruju da sam ja vlasnica firme. Moram mnogo više da se dokazujem. Sa tim se susrećem svakodnevno u svom poslu.“, kaže Erkić.

Ona uspeva da se izbori za sebe, ali mnoge žene nisu dovoljno jake ili nemaju dovoljnu podršku okoline da istraju u svojim željama.

„Žena kada zatrudni mora dobro to da krije dok ne ode na porodiljsko. One koje traže posao i u reproduktivnom su dobu teže će se zaposliti. Zakon generalno ne podržava majke, ali ne shvatamo da je on diskriminatorski za celu porodicu ne samo za ženu“, objašnjava Erkić.

Iako je sve češći slučaj da mladi parovi dele kućne poslove i odgoj dece, za to su još uvek, u većini slučajeva, zadužene žene. Ravnopravno i odgovorno roditeljstvo kod nas nije zaživelo, što je slučaj sa pojedinim razvijenijim zemljama EU. Kako se onda boriti?

„Ženska solidarnost i strateško partnersvo jedini je način da se izborimo za naša prava. Sve kreće iz kuće i srećne su one žene koje u toj zajednici nisu ugnjetavane. Ženska sloboda se osvaja u svojoj kući i svom novčaniku“, zaključak je diskusije „Čija je moja zarada“.

Debata o pravima žena održana je i u EU Info Centu u Beogradu, dok su naše kolege iz Niša pripremile priče o ženama koje imaju zanimljive poslove.