Tokom života, pre ili kasnije, svi se suočimo sa osećanjem izolovanosti, usamljenosti, teskobe ili emocionalne nelagodnosti. Ovo su najčešće normalne, kratkotrajne reakcije na teške životne situacije. Međutim, trajanje i intenzitet bolnih osećanja ili izmenjenih obrazaca mišljenja mogu učiniti da uobičajeni odbrambeni mehanizmi više ne budu dovoljni. Tada nam je neophodna kako specijalizovana terapija, tako i podrška zajednice.

Povodom 10. oktobra, Svetskog dana mentalnog zdravlja, humanitarna organizacija Caritas, zajedno sa partnerima na regionalnom projektu SOCIETIES 2 koji finansira Evropska unija, sprovodi kampanju pod sloganom MOŽE DA SE DESI SVAKOME. Cilj kampanje je da podigne svest o značaju prevencije i zaštite mentalnog zdravlja, kao i o položaju osoba sa mentalnim smetnjama.

 

U dostizanju oba ova cilja društvo se suočava sa istim neprijateljima – stigmom i predrasudama.

Procenjuje se da preko 500 miliona ljudi u svetu živi sa nekom mentalnom smetnjom. Čak dve trećine njih nikada ne zatraži pomoć iz stida ili straha od surove reakcije okoline. Stid nije opravdan, ali strah nažalost jeste. Osobe sa mentalnim smetnjama često su stigmatizovane, diskriminisane, zanemarene i odbačene od strane društva, pa čak i iz kruga najbližih. Za njih se podrugljivo kaže da su „odlepile, skrenule, pukle, flipnule…”. Okruženje je takođe sklono da negira postojanje njihove bolesti i da ne veruje ovim ljudima, smtarajući da su lenje, razmažene i da izmišljaju bolest kako bi privukle pažnju.

Treba naglasiti da postoje tri tipa stigme:

  1. Društvena stigma koja se odnosi na zablude javnosti prema pojedincima sa mentalnim problemima
  2. Autostigma koja potiče od negativne lične percepcije uslovljene mišljenjem javnosti
  3. Institucionalna stigma koja se javlja kada politike mentalnog zdravlja ograničavaju mogućnosti osobe.

Nedavno sprovedena istraživanja u Srbiji potvrdila su da se i na ovim prostorima oko trećine stanovništva Srbije može smatrati psihološki ugroženim (PIN, 2022), dok su kod svakog šestog stanovnika prisutne smetnje koje zaslužuju pažnju kliničara u tom trenutku. Ipak samo jedna trećina osoba sa teškoćama u domenu mentalnog zdravlja se obraćala za pomoć stručnim službama (CoV2Soul.rs). Kao glavni razlozi zbog kojih se neko ko ima izražene psihičke tegobe neće obratiti za stručnu pomoć, izdvajaju se nepovoljnija finansijska situacija osobe i samostigmatizacija – sklonost da se obraćanje za stručnu pomoć doživi kao lični neuspeh (PIN, 2022).

Kampanjom želimo da ukažemo na to da su mentalne smetnje bolesti, poput bilo kojih drugih, kardiovaskularnih ili pulmoloških, i da uz odgovarajući tretman mogu efikasno da se leče, naročito ako se sa lečenjem započne na vreme. Apelujemo na ljude da ne oklevaju u traženju pomoći.

Za razliku od ljudi, mentalni poremećaj ne diskriminiše i ne bira ni pol, ni uzrast, ni zanimanje, ni nivo inteligencije ili obrazovanja. Niko nije imun! Može da se desi svakome!