Evropska unija je izgradila mehanizam predpristupne pomoći zemljama kandidatima za članstvo u EU, kao i zemljama potencijalnim kandidatima za članstvo – Instrument predpristupne pomoći “IPA”. Reč je o jedinstvenom instrumentu koji objedinjuje sve programe pomoći državama koje žele da pristupe EU. Instrument predpristupne pomoći IPA ima dva glavna cilja: da pruži pomoć zemljama korisnicima u ispunjavanju političkih, ekonomskih i kriterijuma koji se odnose na usvajanje pravnih tekovina EU. Drugi, izgradnja administrativnih kapaciteta i jačanje pravosuđa i procesa priprema za korišćenje strukturnih i konezionih fondova EU nakon pristupanja Evropskoj uniji.

Za budžetsko razdoblje 2007. – 2013. godine vrednost IPA pomoći je 11,468 milijardi evra. Planirano je da za fiskalni period 2014. – 2020. godine, za IPA II bude izdvojeno 14,110 milijardi evra.

IPA  sadrži pet komponenti:

  1. Pomoć u procesu tranzicije i izgradnje institucija s ciljem ispunjavanja kriterijuma približavanja EU i jačanja administrativnih i pravosudnih kapaciteta;
  2. Pomoć za regionalnu i prekograničnu saradnju;
  3. Regionalni razvoj;
  4. Razvoj ljudskih resursa;
  5. Razvoj sela i poljoprivrede

Zemlje koje imaju pravo na korišćenje sredstava iz IPA podeljene su u dve kategorije:

  • Zemlje kandidati za članstvo: Turska, Hrvatska (u procesu pristupanja), Srbija (Uključujući Kosovo i Metohiju u skladu sa Rezolucijom 1244), Crna Gora, BJR Makedonija, Island
  • Zemlje potencijalni kandidati za članstvo: Bosna i Hercegovina, Albanija

U  zavisnosti od kategorije u kojoj se nalaze pojedine zemlje, zavisi i u koliko oblasti mogu da konkurišu za predpristupnu pomoć: Zemlje potencijalni kandidati mogu da koriste 1. i 2. IPA komponente, a zemlje kandidati mogu da koriste svih pet komponmenti.

Zajedničko za sve je da IPA daje podršku naporima tih država na jačanju demokratskih institucija i vladavine prava i poboljšanja državne uprave, jačanju civilnog društva, poštovanju ljudskih i manjinskih prava, promociji jednakosti među polovima, regionalnoj saradnji, reformi privrede i smanjenju svih oblika siromaštva.

Istorijat

Razvojem EU nastao je čitav spektar raznih programa spoljne pomoći zemljama van Unije. U jednom trenutku, početkom milenijuma, postojalo je na desetine pravnih instrumenata na osnovu kojih su programi pomoći sprovodjeni što je stvaralo priličnu konfuziju i odsustvo koordinacije i zajedničkih kriterijuma. Postalo je očigledno da pravni instrument za dodelu i praćenje realizacije pomoći  mora da se objedini i koordinira na nivou zajednica, a postupci pojednostave. Nastojanje je bilo da se finansijska sredstva koje Unija izdvaja za pomoć što bolje iskoriste, da daju najbolje rezultate uz povećanje kontrole i transparentnost procedura.

Septembra 2004. godine, Evropska komisija je predložila uspostavljanje novog instrumenta za predpristupnu pomoć IPA za budžetski period od 2007. – 2013. godine, a 17. jula 2006. godine Savet ministara EU osvojio je Uredbu o uspostavljanju Instrumenta za predpistupnu pomoć. Ovom uredbom  dotadašnji  program PHARE, SAPARD, ISPA, CARDS… objedinjeni su u jedinstveni instrument pomoći – Instrument for Pre-Accession Assistance “IPA“, koji je namenjen pružanju podrške “zemljama kandidatima za članstvo u EU, kao i potencijalnim kandidatima za članstvo u EU”.

Country 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013
Albania 61.0 70.7 81.2 94.1 94.4 94.5 98.1
Bosnia & Herzegovina 62.1 74.8 89.1 105.3 107.4 107.8 111.8
Croatia 141.2 146.0 151.2 153.5 156.5 156.1 95.4
The former Yugoslav Republic of Macedonia 58.5 70.2 81.8 91.6 98.0 101.8 117.2
Iceland 12.0 12.0 6
Kosovo* 68.3 184.7 106.1 67.3 68.7 68.8 73.7
Montenegro 31.4 32.6 34.5 33.5 34.1 35.0 35.4
Serbia 189.7 190.9 194.8 197.9 201.8 202.0 214.7
Turkey 497.2 538.7 566.4 653.7 779.9 860.2 935.5
Multi-Beneficiary Programme 129.5 137.7 188.8 141.7 186.2 176.2 177.8