Lažne vesti – izmišljene priče u formi novinarskog izveštavanja sa ciljem obmane čitalaca – došle su u centar pažnje tokom prošlogodišnjih predsedničkih izbora u Americi, između ostalog zahvaljujući sve većoj upotrebi društvenih medija kao izvora vesti.

Uprkos tome što nedavna istraživanja ukazuju na to da većina ljudi teško razgraničava lažne od istinitih vesti, koraci EU ka suzbijanju ovog sve većeg informacionog izazova su još uvek nesigurni.

Globalni fenomen sa političkim uticajem

Fenomen ‘lažnih vesti’ je star koliko i štamparska presa. Međutim, ovaj fenomen je počeo da uzima maha i postao globalno vidljiv tokom poslednjih meseci predsedničkih izbora u SAD-u kada su se lažne vesti brzo širile celim političkim spektrom i na Facebook-u dobijale veću pažnju od istinitih vesti.

Australijski Makeri rečnik – koji je ‘lažne vesti’ proglasio za reč godine 2016 – definiše ovaj fenomen kao ‘dezinformacije i obmane koje se objavljuju na internet stranicama u političke svrhe ili u cilju podizanja mrežnog saobraćaja, odnosno netačne informacije koje se prenose društvenim medijima’. Pravdajući ovakav izbor, autori Makeri rečnika tvrde da termin ‘opisuje interesantnu evoluciju stvaranja obmanjujućeg sadržaja kao načina za usmeravanje ljudi u određenom pravcu’. Društveni mediji i njihovi alati za personalizaciju su ubrzali širenje ‘lažnih vesti’.

Sve veći broj građana EU (u proseku 46 odsto u 2016) prati vesti na društvenim medijima; šest od deset članaka koji se dele se prosleđuju dalje bez prethodnog čitanja; istraživanje sprovedeno u Americi je pokazalo da većina mladih, tehnički potkovanih učenika i studenata teško prepoznaje lažne vesti.

Dezinformacija kao oruđe informatičkog rata

Naslovi lažnih vesti su osmišljeni tako da prevare korisnike da ih dele što im omogućuje brzo i daleko širenje među istomišljenicima. Cilj lažnih vesti je ponekad puko povećanje mrežnog saobraćaja (‘clickbait’). Međutim, kada se koriste u svrhu političke obmane ovakve vesti spadaju u ‘dezinformacije’: namerno širenje lažnih informacija. Dezinformacija je deo strateškog alata koji nedržavni i državni akteri koriste kako bi podrivali protivnike. Rusija se služi ovakvim informatičkim operacijama u aktuelnom hibridnom ratu protiv Ukrajine i nastavlja da ih primenjuje u svom ‘sveobuhvatnom’ informatičkom ratu protiv EU i Zapada.

Širenje lažnih vesti tokom predsedničkih izbora u SAD-u je bilo praćeno selektivnim curenjem elektronske pošte zvaničnika Demokratske partije. Prethodno poverljiva obaveštajna procena SAD-a ukazuje na to da je Rusija ‘u okviru svojih napora za vršenje uticaja’ unajmljivala profesionalne ‘trolove’ (internet ratnike) i ruskog nacionalnog emitera. Jedan stručnjak za sajber bezbednost je u martu ove godine panelu američkog Senata koji sprovodi istragu o Trampovim navodnim vezama sa Rusijom rekao da su ovakve informatičke mere urodile plodom budući da su Tramp i njegov tim promovisali priče, uključujući one lažne, koje idu u prilog interesima Rusije. Tokom istog saslušanja, član Obaveštajnog odbora Senata Mark Varner je tvrdio da je Rusija plaćala na hiljade ljudi da kreiraju i da u ključnim kolebljivim državama poturaju vesti čija je meta Hilari Klinton.

Kremlj je otkrio svoje sposobnosti informatičkog ratovanja uoči ključnih izbora u Evropi

Rusija je do sada negirala sve optužbe na račun mešanja u izbore u Americi. Međutim, ministar odbrane Rusije, Sergej Šojgu, je 22. februara 2017. najavio da ‘se od uspostavljenih informatičkih operacija očekuje da budu daleko efikasnije oruđe u odnosu na ona koja su ranije korišćena u antipropagandne svrhe’, navodeći da ruska ‘propaganda mora da bude visprenija, pametna i efikasna’. U istom periodu je ruski ministar spoljnih poslova i sam počeo da na svojoj internet stranici objavljuje ‘materijale sa lažnim informacijama o Rusiji’. Bezbednosni analitičari kažu da Šojguova najava ukazuje na to da Rusija više ne može da se ogradi od propagandnih aktivnosti. Najverovatnije je da će mete ovih aktivnosti biti neposredni susedi Rusije (Ukrajina, Belorusija i baltičke države) te Zapadni Balkan i ključne države EU u kojima se tokom 2017. održavaju izbori, konkretno Francuska i Nemačka. Postoji bojazan da će jedna od meta biti i izbori za Evropski parlament koji se održavaju 2019. godine. Proruske informativne kampanje stimulišu narative koje Moskva plasira o ‘slaboj i moralno izopačenoj EU koja je pred raspadom’.

‘Lažne vesti’ kao kleveta protiv nepoželjnih medija: fenomen postčinjenične ere?

Trend ‘lažnih vesti’ se posmatra kroz prizmu ozbiljnijeg izazova kroz koji prolazi demokratija, a koji je poznatiji kao postčinjenična era. Oksfordov rečnik je post-truth (nakon istine) odabrao za reč godine 2016. Ona se ‘odnosi na ili označava okolnosti u kojima objektivne činjenice imaju manji uticaj na oblikovanje javnog mnjenja od poziva na emocije i ličnih uverenja’. Povlačenjem poteza koji je navodno označio početak ove ‘nove stvarnosti’, savetnica predsednika Trampa Kelien Konvej se pozvala na koncept ‘alternativnih činjenica’ da bi opisala tvrdnje portparola Bele kuće, Šona Spajsera, o broju posetilaca svečanosti inauguracije koji je bio u suprotnosti sa izveštavanjem vodećih medija koje je on nazvao ‘sramnim i netačnim’. Tramp je istog dana, prilikom razgovora sa osobljem Centralne obaveštajne agencije, pripadnike medija okarakterisao kao ‘jedne od najnečasnijih ljudskih bića na svetu’. Tramp je u više navrata opisivao medije koji mu se, kako se čini, ne dopadaju, kao tvorce ‘lažnih vesti’, ‘nečasne’ i kao ‘neprijatelje naroda’ i ‘opoziciju’.

Međunarodne posmatrači upozoravaju na ‘obmanjivanje javnosti’

Organizacije za nadzor nad sredstvima informisanja, poput Reportera bez granica, u martu 2017. su upozorile da Trampove izjave mogu da daju ‘opasan primer svetskim predatorima za slobodu štampe’ koji koncept ‘lažnih vesti’ tumače kao opravdanje za kriminalizaciju medija. Specijalni izvestilac UN za slobodu mišljenja i izražavanja, predstavnik OEBS-a za slobodu medija i drugi međunarodni posmatrači su takođe u martu ove godine izdali zajedničku deklaraciju o ‘lažnim vestima’, dezinformacijama i propagandi. Oni su izrazili zabrinutost povodom ‘slučajeva u kojima organi javne vlasti kleveću, zastrašuju i upućuju pretnje medijima, između ostalog iznošenjem tvrdnji da su mediji „opozicija“ ili da „lažu“‘ čime se podriva poverenje javnosti u novinarstvo kao mehanizma nadzora nad javnošću i stvara rizik od obmanjivanja javnosti  ‘brisanjem granica između dezinformacija i medijskog izveštavanja koje je zasnovano na proverljivim činjenicama’.

Zbog sve veće zabrinutosti raste pritisak na društvene medije

Kad je Evropa u pitanju, bivši predsednik Evropskog parlamenta, Martin Šulc je u decembru 2016. pozvao na pronalaženje evropskog rešenja za problem ‘lažnih vesti’. Andrus Ansip, potpredsednik za jedinstveno digitalno tržište, digitalnu ekonomiju i društvo, izjavio je u januaru 2017. da je ‘zabrinut’ zbog lažnih vesti, ‘posebno nakon izbora u Sjedinjenim Državama’. On je pozvao Facebook i druge društvene medije da ulože veće napore u borbu protiv ‘lažnih vesti’, dodajući da bi samoregulatorne mere u ovom sektoru mogle biti dopunjene ‘nekom vrstom razjašnjenja’ iz EU. Ministar pravde Nemačke, Heiko Mas, predložio je 14. marta uvođenje kazni do 50 miliona evra za društvene medije koje ne uspeju da otklone govor mržnje i ‘lažne vesti’. Švedska je prošlog meseca takođe najavila planove za jačanje otpornosti društva uoči opštih izbora koji se održavaju sledeće godine. Internet stranice za proveru činjenica trenutno niču širom sveta, a među je i sveevropska koalicija CrossCheck. Uprkos tome što platforme društvenih medija odolevaju pokušajima da budu označeni kao oglašivači lažnih vesti, Facebook je u decembru 2016. najavio uvođenje alata koji korisnicima omogućuje da ‘obeleže’ lažne vesti koje zatim proverava treća strana odnosno Međunarodna mreža za proveru činjenica. Ova inicijativa ostvaruje saradnju sa medijima u državama članicama, a puštena je u rad 22. marta 2017. Osim toga, sve je više poziva, uključujući onaj iz Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj, za uvođenje školskih programa u okviru kojih bi se deca edukovala da prepoznaju lažne vesti.

Sve više poziva za jačanje tima EU za ‘razbijanje mitova’

Evropski savet je 2015. zatražio od visoke predstavnice EU, Federike Mogerini, da predstavi akcioni plan za stratešku komunikaciju u cilju suzbijanja dezinformacionih kampanja koje Rusija trenutno sprovodi. Kao odgovor na ovo, Evropska spoljnopolitička služba je u septembru 2015. uspostavila Operativnu radnu grupu za strateške komunikacije. Tim koji čini desetak ljudi od tada rada bez svog budžeta, služeći se postojećim budžetom EU za strateške komunikacije i kadrovima iz institucija i država članica EU. Tim se u velikoj meri oslanja na volontere koji prikupljaju priče koje sadrže dezinformacije (u 2015. je prikupljeno preko 2.500 priča na 18 jezia) koje predstavlja i analizira u svojim nedeljnim biltenima, koje objavljuje u okviru svog rada.

Evropski parlament je u svojoj Rezoluciji o borbi protiv propagande usvojenoj 23. novembra 2016, upozorio na antievropsku propagandu koju plasira Rusija i pozvao na jačanje kapaciteta Operativne radne grupe, između ostalog upućivanjem ‘adekvatnih kadrova i izdvajanjem budžetskih sredstava’.

Niz eminentnih evropskih stručnjaka za bezbednost, istoričara i zakonodavaca – uključujući članove Evropskog parlamenta u otvorenom pismu od 21. marta – kritikuju navodni ‘neodgovorno mlak’ stav Mogerini o ‘brutalno agresivnoj dezinformacionoj kampanji’ koju Rusija sprovodi (a koju Kremlj finansira sa preko milijardu evra godišnje). Potpisnici su pozvali na izdvajanje milion evra na ime budžeta Operativne radne grupe da bi ona, kako navode, ‘mogla da ispuni svoj mandat’. Oni su još dodali da ‘Evropljani moraju da znaju ko manipuliše njima i na koji način.’