Poreklo evropskog lutkarskog pozorišta datira još iz antičke Grčke, pa čak i iz starog Egipta. Prvo je bilo oblik popularne zabave, da bi u srednjem veku postalo medij za ilustrovanje priča iz Biblije. Polazeći od ove dve glavne funkcije, vremenom su se pojavili različiti oblici lutkarstva, koji su doveli do bezbroj varijacija širom Evrope.

Prvi žanr je svakao povezan sa lutkom za ruku. Ona je popularan oblik putujućeg pozorišta burleske i satirične komedije. Tokom vekova, junaci ove vrste lutke evoluirali su širom Evrope: italijanski Pulcinela, francuski Ginjol, engleski Panč, austrijski Kasperl, ruska Petruška…

Drugi žanr, ep, takođe deo popularne tradicije, biblijskim pričama je dodao legende, istorijske sage i priče o viteštvu. On je vezan za popularnu marionetu. Poreklo vodi iz Italije, a njene varijacije su postojale u Španiji, Flandriji, Valoniji i severnoj Francuskoj.

Upravo ove dve lutke pravili su i najmlađi novosađani na radionicama Lutkarski vremeplov kroz Evropu koje dva meseca unazad organizuje EU info kutak iz Novog Sada sa partnerima. Deca od 6 do 10 godina tokom radionice prave sami svoju lutku, a ceo process prati priča o istoriji ove zanimljive umetnosti.

Deca uče o tipovima lutaka u pozorištu, kako su nastale i kako se lutkarstvo razvijalo u različitim državama. Do sada je priča o lutkarstvu putovala kroz Francusku i Italiju, a zanimljivosti na ovom putovanju učesnicima su pričali predavači iz Francuskog kulturnog centra u Novom Sadu i Filozofskog fakulteta, odsek za italijanske i ibero-američke studije. Takođe, svoje lutke su oživeli uz pomoć diplomiranih glumaca animatora iz pozorišta Teatrilo.

Iako su lutkarske predstave postojale u gotovo svim civilizacijama i svim periodima, a u Evropi pisani zapisi o njima sežu do 5. veka pre nove ere, one su i dan danas omiljene najmlađoj publici. Tradicionalno, reč „lutka“ se odnosi na figuru koja predstavlja osobu, životinju ili natprirodno biće koje je animirano i kome je dodeljena uloga.

Danas, kada istražujemo bezbrojne forme pozorišta ili drugih elektronskih medija grupisanih pod zastavom „lutkarstva“, shvatamo da praktično svaki predmet može postati marioneta. To otvara beskrajne mogućnosti i bezbroj pravaca u kojima i Lutkarski vremeplov kroz Evropu može da nastavi svoje putovanje, potrebno je samo da mu se priključe i budući mali lutkari koji će svojim lutkama dati i život.