Svet se brzo razvija i napreduje na svim poljima i čini se da za sve postoji alternativa i više mogućih rešenja. Jedino bez čega nikada nećemo moći da živimo i za šta ne postoji zamena je priroda. Čovek bez prirode ne može, a od prirode u velikoj meri zavisi. Zato će uvek biti izuzetno važno da vodimo računa i brinemo o svetu oko nas, o životnoj sredini, zaštiti biodiverziteta, biljnom i životinjskom svetu i uradimo sve što možemo kako bismo ublažili ili neutralisali štetne posledice klimatskih promena.

Na novom vebinaru iz serijala „Zeleni plan za Srbiju“ razgovarali smo o Evropskom zelenom dogovoru, prirodi i klimatskim promenama.

Šta je Evropski zeleni dogovor i kakve promene možemo da očekujemo? Na koji način ovaj novi instrument može biti podrška uspostavljanju ekološke mreže NATURA 2000 u Srbiji – mreže zaštićenih područja, sa ciljem boljeg očuvanja  zdravlja i otpornosti biodiverziteta? Kako zaštićena priodna područja mogu da pomognu u ublažavanju i prilagođavanju na klimatske promene?

O ovim temama govorili su učesnici našeg vebinara ukazujući na važne segmente očuvanja prirode – na ono što može svako od nas pojedinačno da uradi i ono što zahteva određena sistemska rešenja i odluke.

„Evropski zeleni dogovor je ambiciozan plan Evropske unije, sa ciljem da se usaglase politike, da se održivo koriste i održivo upravlja prirodnim resursima, što je postavljeno kao temelj budućnosti i razvoja EU“ ističe Boris Erg, direktor IUCN ECARO, Međunarodne unije za zaštitu prirode.

Erg podseća da se ovaj dokument, čiji je cilj da se obezbedi klimatska neutralnost do 2050. godine, odnosi na sve zemlje članice EU i one koje su u procesu pregovora o pristupanju.

Deo tog paketa je Zelena agenda za Zapadni Balkan, koja ima nekoliko osnovnih tema: klima, zagađenje, cirkularna ekonomija, održiva proizvodnja hrane, održiva poljoprivreda i biodiverzitet. Zelena agenda ima za cilj prenošenje Zelenog dogovora na region, a takođe će ojačati očuvanje prirode na Zapadnom Balkanu i snažnije uskladiti zemlje ovog regiona sa EU politikom zaštite životne sredine.

Kako dodaje Erg, IUCN i mnoge druge organizacije rade na razvijanju globalnog standarda za rešenja zasnovana na prirodi (Nature based solutions) što znači da priroda koju imamo treba da se štiti, da se bolje upravlja prirodnim resursima, a da tamo gde je priroda degradirana treba da se revitalizuje.

Predrag Lazarević sa Instituta za botaniku u Beogradu govorio je o aktuelnoj nacionalnoj ekološkoj mreži koja predviđa i uključivanje ekološke mreže Natura 2000.

„Ideja te mreže je da sve zaštićene vrste i ekosisteme koji su značajni uvrsti u jedan sistem zaštićenih područja povezanih koridorima, u jednu ekološku mrežu koja se zasniva isključivo na biodiverzitetu. Mreža je mehanizam koji preko dve direktive o staništima i vrstama definiše vrste i tipove staništa koji su značajni za EU, a koje smo mi preuzeli da do stupanja u EU uvedemo u sistem zaštite“ dodaje Lazarević.

Zoran Sretić, stručnjak za ekološko pravo EU, kaže da svi nacionalni sistemi zaštite prirode imaju dva segmenta koje prepoznaju direktive, a to su zaštita preko područja i sistem generalne zaštite koji se sprovodi na celoj teritoriji. Sretić ukazuje na problem koji se javlja u praksi, a to je svest koja nije sprovedena u zakonu o zaštite prirode.

„Sve ekonomske aktivnosti koje se odobravaju za realizaciju, moraju biti podvedene pod režim zaštite prirode, onda kad dovode u pitanje ciljeve zaštite područja ili ugrožavaju određenu zaštićenu vrstu“ upozorava Sretić i dodaje da je to aspekt koji često ne funkcioniše najbolje.

Profesor Predrag Jakšić, koji se dugo bavi zaštitom prirode, podseća koliko je naša životna sredina zbog savremenog načina života i pojačane industrijalizacije dodatno ugrožena i ističe koliki je značaj šume. Ukazuje da su klimatske promene ozbiljno uzele maha i da je potrebno mnogo mudrosti da se sa teorijskog pristupa pređe na praktične mehanizme zaštite, jer je to jedino na šta možemo da se oslonimo.

„Osnovni modulator klime je uvek bila šuma, a šuma je sada svedena na minimum. Da bi se u Evropi sprečile klimatske promene potrebno je, recimo, na Balkanskom polustrvu posaditi širok pojak šume koji će ići od Jadranskog do Crnog mora, što je gigantski poduhvat. Bez šume nema stabilizacije klime, praktično nema ekologije“ dodaje Jakšić.

Učesnici vebinara saglasni su i šalju jasnu poruku da u Srbiji treba da štitimo prirodu prvenstveno zbog nas samih. Standardi EU i mehanizmi podrške zaštiti prirode mogu biti samo dodatna pomoć i podsticaj u tom procesu.

Vebinar je organizovao Međunarodni festival zelene kulture – Green Fest u saradnji sa projektom EU NATURA 2000 i uz podršku Delegacije EU u Srbiji i EU info mreže, kao deo serijala vebinara „Zeleni plan za Srbiju“

Pre ovoga, razgovarali smo o tome da li naša odeća uništava planetu i kakav je kvalitet vazduha koji dišemo (a nekada i vidimo)

Jedan od ciljeva svih vebinara iz ovog serijala bilo je bliže predstavljanje Evropskog zelenog dogovora i Zelene agende za Zapadni Balkan, kao regionalnog pristupa za očuvanje prirode i usklađivanje sa EU politikom zaštite životne sredine. Evropski zeleni dogovor predviđa sveobuhvatnu podršku za podizanje kvaliteta životne sredine, održivo upravljanje prirodnim resursima i borbu protiv klimatskih promena.