Broj slučajeva besnila divljih životinja u Srbiji smanjen je 2011. za 80 odsto u odnosu na 2009. godinu, a od početka 2012. registrovano je samo 13 slučajeva zaraze zahvaljujući pomoći Evropske unije.

I pored neverovatnih dometa savremena medicine, ujed besne lisice za čoveka znači sigurnu smrt. Prvi zabeleženi slučaj izlečenja datira od 6. jula 1885. kada je čuveni naučnik Luj Paster, tada još neregistrovanom supstancom vakcinisao devetogodišnjeg Jozefa, koga je ujeo besni pas. Jozef je uspeo da poživi 64 godine, ali je tek 1939. napravljena vakcina protiv besnila, koja se i danas koristi. Vakcina je nazvana “Flari”, po devojčici (Flury) koja je 29. januara 1939. u američkoj državi Džordžija, preminula od ujeda besne životinje i iz čije je krvi uzeta osnova za buduću vakcinu.

U Srbiji je svake godine, u periodu od 2000. do 2010. registrovano oko 200 slučajeva besnila kod životinja. Više od 85 odsto bolesnih životinja bile su divlje, a više od 95 odsto obolelih životinja su lisice. Besne lisice opasne su i za širenje besnila na domaće životinje i ljude jer usled besnila menjaju ponašanje, prilaze ljudima i domaćim životinjama i tada ih ujedaju.

Kao i u drugim zemljama Evrope i sveta i u Srbiji se već nekoliko decenija radi na suzbijanju i kontroli besnila: kod pasa i mačaka preventivnom vakcinacijom, obeležavanjem pasa, registracijom pasa i mačaka u Centralnom registru životinja, evidentiranjem vakcinacije protiv besnila i vlasnika životinja, izdavanjem pasoša za pse i mačke. Međutim, sistematska vakcinacija divljih životinja u Srbiji nije rađena, iako je tokom 2002. sprovedena pilot vakcinacija na širem području grada Subotice, čime je smanjen broj obolelih životinja na tom području. Ovu metodu prva je primenila Švajcarska 1980. godine, kasnije Francuska, Nemačka i druge evropske zemlje, a od devedesetih i SAD i Kanada.

U regionu Zapadnog Balkana, uključujući i Srbiju, besnilo i klasična kuga svinja (KKS) i dalje su prisutni. Politika vakcinacije protiv KKS nije usklađena sa zakonodavstvom EU. Program kontrole i iskorenjivanja ove bolesti i besnila divljih životinja decenijama unazad finansira se iz budžeta Srbije, ali je to bilo nedovoljno da se besnilo potpuno iskoreni.

Kako bi pomogao zemljama Zapadnog Balkana, Generalni Direktorat Evropske komisije za zdravlje i potrošače (DG SANCO) pokrenuo je višegodišnji program za kontrolu i iskorenjivanje besnila i KKS u zemljama Zapadnog Balkana. Najvažniji segment ovog programa je nacionalna vakcinacija lisica. Iz pretpristupnih IPA fondova finansiran je petogodišnji program (2008 – 2013) u Srbiji u iznosu od oko 10 miliona evra. Program  „Podrška programu kontrole i iskorenjivanja klasične kuge svinja i besnila u Republici Srbiji“ realizovan je u saradnji sa Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Uprave za veterinu. Cilj programa bio je potpuno iskorenjavanje besnila i KKS u Srbiji.

Donacija veterinarskim institutima

U programu su učestvovale tri specijalizovane veterinarske ustanove za kontrolu efikasnosti vakcinacije divljih životinja protiv besnila iz Kraljeva, Beograda i Novog Sada. “Uz ovu donaciju, formirali smo laboratoriju za besnilo, moderno je opremili i učestvovali smo u obuci zaposlenih. Ova oprema značajna je za bolji rad Instituta i kvalitetniji rad na iskorenjivanju besnila”, kaže Zoran Debeljak, direktor  Veterinarskog specijalističkog Instituta “Kraljevo”.

Donacijom EU opremljeni su i centri za naročito opasne zarazne bolesti životinja u svim veterinarskim institutima u Kraljevu, Beogradu, Novom Sadu i Nišu. Centri služe za brzo reagovanje u slučaju pojave neke od zaraznih bolesti na teritoriji Srbije. “Uz program kontinuirane obuke nivo spremnosti je podignut na brzo reagovanje u okviru najvše šest sati od momenta dobijanja naloga”, ističe Debeljak.

Prema rečima dr Slobodana Stanojevića, tehničkog direktora Naučnog instituta za veterinarstvo Srbije iz Beograda, ovaj Institut dobio je značajnu opremu i potrošni materijal kroz program koji je EU finansirala. “Opremanje instituta višestruko je značajno. To je referentna državna laboratorija i dodatnim opremanjem značajno smo povećali dijagnostičke kapacitete laboratorija i podigli nivo bezbednosti rada u laboratorijama. Sada možemo brže i kvalitetnije da sprovodimo dijagnostičke procedure, postigli smo veću sigurnost u tačnost rezultata ispitivanja, uveli smo novine u istraživački rad i lakše dokumentujemo razultate rada i toka ispitivanja“, smatra dr Stanojević.

Vakcinacija lisica

Evropska unija finansirala je višegodišnji progam kako bi unapredila zdravlje životinja u Srbiji u skladu sa EU stanardima i drugim zemljama Zapadnog Balkana, što će unaprediti izvoz živih životinja i  poljoprivrednih proizvoda. Dugoročni cilj je iskorenjivanje bolesti životinja što će unaprediti zdravlje građana, ali će i pozitivno uticati na ekonomiju, posebno na uzgajivače svinja u Srbiji kojima će povećati mogućnosti izvoza.

Srbija je prva u regionu koja od jeseni 2010. sprovodi oralnu vakcinaciju (vakcinacija gutanjem) lisica i drugih divljih životinja protiv besnila (u proleće i jesen svake godine). Cilj vakcinacija je potpuno iskorenjavanje besnila u Srbiji. EU je finansirala i nabavku opreme za sistem nadzora bolesti.  U 2009. (poslednjoj pre početka oralne vakcinacije) zabeleženo je 185 slučajeva besnila kod divljih životnja dok je 2011. zabeleženo samo 46 slučajeva što predstavlja smanjenje od 80 odsto!  U odnosu na 2009, smanjenje u 2012. iznosi preko 90 odsto!

Distribucija oralnih vakcina obavlja se ručno ili iz vazduha (avionima ili helikopterima). Iz vazduha se, uz pomoć specijalnih aparata, izbacuje jedna po jedna vakcina (u obliku tvrdog keksa, primamljivog mirisa i ukusa za lisice, koji sadrži kapsulu vakcine koju lisica najuši i gutanjem unese u organizam). Ove vakcine bacaju se na svakih 250m u zavisnosti od procenjenog broja lisica, a izbacivanje se evidentira elektronski, putem posebnog softvera uz primenu GPS sistema.

Od početka 2012. u Srbiji registrovano samo 13 slučajeva zaraze. Ovo je rezultat oralne vakcinacije divljih životinja i značajne pomoći Evropske unije Srbiji u ovoj oblasti.