Med i mleko dve su namirnice kojima proizvođači u Srbiji najviše manipulišu, ali takozvano falsifikovanje hrane, a suštinski – prevare – vezuju se i za maslinovo ulje, ribu, čaj, vino, začine… Kako zaštiti potrošače na ovakvom tržištu bilo je jedno od najvažnijih pitanja tokom vebinara “Bezbednost hrane u Srbiji: Kako EU može doprineti smanjenju broja prevara u vezi sa hranom?”

Onlajn diskusiju organizovali su Centar za evropske politike (CEP) i Delegacija Evropske unije u Srbiji, u okviru poljoprivredne kampanje Za naša polja – #EU za poljoprivredu.

“Profit nema milosti”, izjavio je Rodoljub Živadinović, presednik Saveza pčelarskih organizacija Srbije (SPOS), govoreći o problem falsifikovanja hrane, te je dodao: “Svako radi ono što mu je zakonom dozvoljeno.”

Konkretno, Živanović je govorio o nelojalnoj konkurenciji – proizvođačima koji teglu “meda” naprave od šećera, vode i aroma, za šta im je potrebno oko 70 dinara, dok je trošak pravog pčelara i oko 500 dinara. Inspekcije su, kaže, dale sve od sebe, ušle u trag falsifikatorima meda, kaznili ih, ali – bez efekta.

“Kazne im ne znače ništa, plate ih i idu dalje. Bez adekvatne kazne ne možete postići prave efekte. Potrebne su drakonske kazne, jer bez njih nigde nećemo stići.”

“Veoma je teško doći do meda danas. Klimatske promene čine svoje. Cena meda skače”, zaključuje on, uz reči da su i proizvođači veoma ugroženi.

O neuređenim zakonskim okvirima, koji nepoštenim proizvođačima omogućavaju da maltene prođu nekažnjeno, govorili su i drugi učesnici.

U srpskom zakonodavstvu ne postoji prevara hrane kao posebna instanca, već prevara uopšteno, objasnio je Zoran Ivanović, načelnik odeljenja veterinarske inspekcije Ministarstva poljoprivrede.

Zakon o bezbednosti hrane i Zakon o zaštiti potrošača se često prepliću, dok se Ministarstva trgovine i poljoprivrede spotiču oko toga šta će biti u čijoj nadležnosti.

“Nadležnost nije definisana potpuno, što proizvođači zloupotrebljavaju”, kaže Ivanović, ali i ističe suštinu kojoj moramo da se vratimo: “Interesti potrošača moraju biti zaštićeni u najširoj mogućoj meri.”

Pronađena konjska DNK u roštilj mesu, iako se ne pominje u deklaraciji, ili deklaracija roštilj mesa, koje je predstavljeno kao mešavina junećeg i svinjsko, ali zapravo, nema nikakvog udela junetine – neki su primeri iz Ivanovićeve prakse.

Sve što se događa kod nas radi se i u Evropi, dodaje on.

Ipak, čini se da Evropska unija mnogo ozbiljnije shvata probleme vezane za falsifikovanje hrane, jer je u takve slučajeve u EU uključen i Interpol, saznajemo od Eve Zigner, istraživačice prevara u hrani u Direktoratu Evropske komisije za zdravlje i bezbednost hrane (DG SANTE).

Sastav hrane, način njene pripreme ili deklarisanje – postoje brojni načini obmanjivanja potrošača, a kupci moraju da budu sigurni da dobijaju upravo ono što kupuju, objasnila je Zigner.

Prevara u vezi hrane je krivično delo, insistira ona, te da bi kazne za nju trebalo da odvrate ljude od takve prakse.

Navela je da prevara u vezi s kršenjem pravila EU, podrazumeva dovođenje u zabludu klijenata, postojanje ekonomske dobrobiti koja nije pravedna. Kao primere prevare navela je dodavanje vode u mleko ili ako se bademi u nekom proizvodu zamene jeftinijim orašatim plodovima.  Prevare su i prikrivanje sastojaka u nekom proizvodu, neodobrena unapređenja komponentama u hrani koja nisu dozvoljene, falsifikovanje i pogrešno deklarisanje.

Ima dosta izazova na tržištu, pogotovo za one koji žele da posluju pošteno i odgovorno, smatra predsednik Upravnog odbora Mreže za ruralni razvoj Srbije Dragan Roganović. On je rekao da se mali proizvođači trude da posluju u zakonskom okviru ali da često zbog želje za tržišnom prednošću ima proizvodnje koja se deklariše kao „domaća hrana“, a do to zapravo ništa ne znači.

On je dao primer neadekvatnog deklarisanja: „alpsko” mleko iz Slovenije, ali se na deklaraciji videlo da je pakovano u Tuzli. Proizvođač se, kaže Roganović, pravdao da nije prekršio zakon, ali da je bolje prodavao mleko jer je pisalo da je alpsko.

Rekao je da se mali proizvođači sreću sa nelojalnom konkurencijom i naveo da se na zelenim pijacama u Srbiji nailazi na krompir koji prodavci predstavljaju kao ivanjički, ili govore da je kajmak sa Zlatibiora, u pokušaju da iskoriste popularnost tih lokalnih brendova.

“Promocija zlatiborskog kajmaka, a on nije video Zlatibor”, poentira Roganović.

Mladen Alfirović, pravni savetnik Nacionalne organizacije potrošača Srbije (NOPS), kaže da trenutno nije regulisano kako obeštetiti potrošača koji je konzumirao neadekvatan proizvod – potrebno je omogućiti kolektivne tužbe.

Kada je u pitanju zaštita potrošača, poslednjih godina je česta praksa reklamacija obuće i odeće, a kvalitet hrane je zanemarena tema, smatra on.

Neprofesionalno poslovanje ostaje nesankcionisano usled vakuuma nadležnosti, što je, po njegovom mišljenju potrebno promeniti, a Alfirović takođe savetuje i uključivanje potrošačkih organizacija u nezavisne analize.

Šta je “pekarski med”?

Čak ni mnogi pčelari ne znaju šta je, a kamoli potrošači, kaže Živadinović:

“Pekarski med je takođe med, u smislu zakona. On je zbog nečega oštećen, ali nije štetan, i šteta je baciti ga, možete ga upotrebiti u pekarskoj industriji. On je sporedna pojava, ne bi smelo da ga ima u ovolikoj količini, a kod nas je maltene postao uobičajena pojava”, objašnjava on, čime ukazuje na manipulacije u proizvodnji.

Evropska unija je donirala 230 miliona evra za poljoprivredu i bezbednost hrane u Srbiji od 2000. godine. Podizanje konkuretnosti, standarda bezbednosti hrane i čuvanja javnog zdravlja, poštovanje dobrobiti životinja i standarda zaštite životne sredine – glavni su pravci pomoći EU ovom sektoru.   IPARD (Instrument pretpristupne pomoći za ruralni razvoj) jeste vodeći program u ovoj oblasti, u okviru kog je za Srbiju izdvojeno 175 miliona evra u periodu između 2014. i 2020. godine, uz još 55 miliona evra nacionalnog sufinansiranja, a namenjen je poljoprivrednim proizvođačima.