Piše: Žozep Borelj

U ovim mračnim trenucima dok gledamo neizazvanu i neopravdanu rusku invaziju na Ukrajinu i pratimo velike kampanje dezinformacija i manipulisanje informacijama, od suštinske je važnosti da se razdvoje laži – smišljene da se opravda ono što se opravdati ne može – od činjenica. Činjenica je da je Rusija, velika nuklearna sila, napala i izvršila invaziju na susednu mirnu i demokratsku zemlju, koja joj nije bila nikakva pretnja niti je provocirala. Štaviše, predsednik Putin preti odmazdom bilo kojoj zemlji koja bi pritekla u pomoć ukrajinskom narodu. Za takvu primenu sile i prinude nema mesta u 21. veku.

Predsednik Putin time ne samo da teško krši međunarodno pravo, već narušava i osnovne principe ljudske koegzistencije. Njegov izbor da u Evropu ponovo donese rat nam vraća doba „zakona džungle“ kada moć daje pravo. Meta nije samo Ukrajina već i evropska bezbednost, kao i ceo međunarodni poredak i pravo, zasnovani na principima sistema UN-a i međunarodnog prava.
Ova njegova agresija za posledicu ima gubitke nevinih života, i gazi po ljudskoj želji za životom u miru. Pogođene mete napada su civilni ciljevi, čime se jasno narušava međunarodno humanitarno pravo i ljudi prisiljavaju da beže. Humanitarna katastrofa se razvija pred našim očima. Mesecima smo ulagali neverovatne napore da bi se došlo do diplomatskog rešenja. Međutim, Putin je lagao sve sa kojima se sretao praveći se da želi da postigne mirno rešenje. Umesto toga se opredelio za sveobuhvatnu invaziju, za potpuni rat.

Rusija mora odmah da prestane sa svojim ratnim dejstvima i bezuslovno se povuče se sa ukrajinske teritorije. Isto se odnosi i na Belorusiju, koja mora odmah da obustavi svoje učešće u ovoj agresiji, i vrati se poštovanju svojih međunarodnih obaveza. Evropska unija je jedinstvena u pružanju snažne podrške Ukrajini i njenom narodu. Ovo je pitanje života i smrti. Pripremam paket hitnih mera za podršku ukrajinskim oružanim snagama u njihovoj borbi.

Međunarodna zajednica će se u odgovoru na ova događanja sada opredeliti za potpunu izolaciju Rusije, da bi predsednika Putina pozvali na odgovornost za ovu agresiju. Uvodimo sankcije onima koji finansiraju rat, nanoseći udarac ruskom bankovnom sistemu i njihovoj mogućnosti pristupa međunarodnim rezervama.

Evropska unija je već uvela obimne sankcije koje su usmerene protiv ruskih lidera i elite i ciljaju strateške sektore privrede kojima upravlja Kremlj. Nije nam želja da oštetimoruski narod, već da oslabimo sposobnost Kremlja da finansira ovaj nepravedni rat. Delujemo potpuno usklađeni sa našim partnerima i saveznicima – SAD, Kanadom, Ujedinjenim Kraljevstvom, Japanom, Južnom Korejom i Australijom. Svedoci smo toga i da se mnoge zemlje sveta okupljaju da zaštite teritorijalni integritet Ukrajine i njen suverenitet, uključujući i naše prijatelje na Zapadnom Balkanu. Zajedno stojimo ispravno pred istorijom izabravši stranu nasuprot užasnog ruskog napada na slobodnu i suverenu zemlju.

U cilju opravdanja svojih zločina, Kremlj i njegovi saveznici su pokrenuli masovnu dezinformacionu kampanju koja je otpočela još pre nekoliko nedelja. Videli smo kako ruski državni mediji i njihov medijski eko-sistem šire neistine na društvenim mrežama kako bi manipulisali i varali. Predugo već je i Zapadni Balkan na meti dezinformacionih operacija Kremlja, i jako dobro zna da prepozna kada je izložen informacionim manipulacijama.

Propagandisti is Kremlja su ovu invaziju nazvali „specijalnom operacijom“. Ovakav cinični eufemizam, međutim, ne može da sakrije činjenicu da smo svedoci sveobuhvatne invazije ne Ukrajinu koja za cilj ima uništenje njene slobode, legitimne vlasti i demokratskih struktura. Nazivati vladu u Kijevu „neo-nacističkom“ i „rusofobnom“ je besmisleno: svako ispoljavanje nacizma je zakonom zabranjeno u Ukrajini. U modernoj Ukrajini, kandidati ekstremne desnice su marginalni fenomen sa minimalnom podrškom i šansama, bez mogučnosti da prođu cenzus za ualzak u parlament. Ukrajinska vlada nije izolovala Donbas , niti zabranila ruski jezik i kulturu. Donjeck i Lugansk nisu republike, već ukrajinske regije koje kontrolišu separatističke grupacije koje Rusija podržava.

Mi to znamo, i mnogi u Rusiji to znaju. Od početka agresije videli smo hrabre proteste u mnogim ruskim gradovima sa zahtevima da se prekine agresija na na mirnu susednu zemlju. Čujemo njihove glasove, i odajemo priznanje njihovoj hrabrosti. Svedoci smo toga da mnoge ugledne javne ličnosti u Rusiji protestuju protiv ove sumanute invazije.

Nastavljam da sarađujem sa našim partnerima širom sveta da bi osigurali zajedničko delovanje međunarodne zajednice protiv ovakvog postupanja Kremlja. 25 februara, Rusija je uložila veto ne odluku Sveta Bezbednosti UN kojim se osuđuje ova invazija, dok su Kina, Indija i Ujedinjeni Arapski Emirati bili uzdržani. U celom svetu države osuđuju rusku agresiju, i neophodno je da ceo svet udruži snage i da Generalna skupština donese rezoluciju kojim će se osuditi ova ruska agresija. Posebno se zahvaljujemo Albaniji koja je podržala ovao potpisivanje.

Ljudi na Zapadnom Balkanu na žalost i suviše dobro znaju šta je to rat. Iskusili su patnje nedužnih civila, i znaju zašto je važno boriti se za slobodu. Jako dobro razimeju ono kroz šta sada prolazi ukrajinski narod.

Upravo zbog gorkih ratnih uspomena i zbog toga što znaju da cene vrednosti mira, narodi Zapadnog Balkan žele da se pridruže Evropskoj uniji – najuspešnijem mirovnom projektu u istoriji čovečanstva. I oni i mi znamo da im je mesto u Evorpskoj uniji.
Posle ovog rata protiv Ukrajine, svet nikada više neće biti kao pre. Sada je trenutak, više nego ikada ranije, da se društva i savezi udruže i zajedno grade našu budućnost zasnovanu na miru, poverenju i slobodi. Vreme i da se ustane i progovori. Moć ne daje pravo. Nikada nije davala. Nikada neće davati.