Dan Evrope obeležavamo 9. maja. Sedamdeseta godišnjica Šumanove deklaracije je šansa da se osvrnemo na značaj evropskih integracija i ulogu EU u svetu. Želim da ovaj blog iskoristim kao priliku da iz lične perspektive obrazložim zašto je Evropa projekat za koji se vredi zalagati.

Moj životni put su vodila politička ubeđenja, kao i puteve drugih.

Interesovanje za evropsku ideju i posvećenost toj ideji datiraju iz perioda kada sam sa 17 godina, dok je još Franko bio na vlasti, dobio stipendiju za esej o izgledima Španije za pristupanje zajednici koja se tada nazivala Evropsko zajedničko tržište. Za mene i moju generaciju u Španiji koja je živela pod vojnom diktaturom, Evropa je bila simbol nade, napretka, demokratije, slobode i solidarnosti.

Prvi put kada sam izašao iz svoje zemlje—a to tada nije bilo jednostavno kao kasnije—bilo je tokom studija dok sam radio preko leta u inostranstvu: radio sam na farmi u Danskoj, na građevini u Nemačkoj, u ugostiteljstvu u Velikoj Britaniji i brao sam grožđe u Francuskoj. Putovanje Evropom mi je otvorilo nove perspektive, nove slobode i prilike da istražim nove mogućnosti.

Nakon studija na Politehničkom univerzitetu u Madridu, u leto 1969, radio sam u kibucima i putovao širom Izraela i okupiranih palestinskih teritorija, od Golanske visoravni do Eilata. To je bio moj prvi susret sa izraelsko-palestinskim konfliktom, koji me je podsetio na tragičnu prirodu ljudske istorije i potrebu da se od istorije pobegne. To je, između ostalog, ono što motiviše nas Evropljane.

Istorija Evrope je istorija ratova zbog granica. Granice su u tom smislu ožiljci istorije. Genijalnost ideje evropskih integracija je sadržana u predlogu da prestanemo da se borimo oko granica i da se umesto toga fokusiramo na to da one postanu beznačajne. EU je, zapravo, postala svetski šampion u ukidanju granica. Nažalost, danas u izvesnom smislu postoji mnogo više zidova na svetu nego što ih je bilo kada je pao Berlinski zid.

Zapanjujuće je i bolno živeti u Evropi u kojoj su granice ponovo važne budući da su zatvorene više od mesec dana. Za to je bilo i još uvek ima valjanih razloga. Ali ja čeznem za otvorenim granicama, za putovanjem po Evropi čim to okolnosti ponovo dozvole.

Sedamdeseta godina Šumanove deklaracije je trenutak da se vratimo prvim načelima Evrope: miru i demokratiji, prevazilaženju istorije, međunarodnoj solidarnosti, otvorenim granicama. Moramo da sagledamo širu sliku i da delujemo u skladu s tim. Šumanovim rečima:

„Mir u svetu ne može se sačuvati bez ulaganja kreativnih napora koji su proporcionalni opasnostima koje ga ugrožavaju.”

Šuman nije video užu sliku. Niti je bio zarobljenik starog načina razmišljanja. Projekat koji je pokrenuo je bio spektakularno uspešan i omogućio je izmorenoj, ruševnoj Evropi da veruje u sebe i da se ponovo uzdigne. Da poraste sa šest članica na 12, 15 i konačno 27 koliko ih ima danas. Od zajednice za ugalj i čelik, do političke Unije sa ambicijom da postane istinski geopolitički faktor.

Istina je da ima mnogo povoda za kritiku. Moramo da dokažemo da solidarnost nije samo isprazna reč i da smo ozbiljni po pitanju Evrope koja štiti. Osnovna dužnost vlade je da zaštiti, a EU mora imati centralnu ulogu u borbi protiv virusa korona i oporavka koji sledi. Početak je bio klimav, ali je EU uspela da se mobiliše na svim frontovima [link to corona marathon blog]. Na kraju ove krize, evropskim idealima će suditi građani odgovorom na ovo jednostavno pitanje: “Da li me je Evropska unija zaštitila?“

U suštini, Evropa treba da istovremeno reši tri izazova. Prvo, zdravstvenu negu treba da uključimo u promišljanje o bezbednosti i naš pristup evropskoj suverenosti. Drugo, kako bismo sprečili privredni kolaps, moramo da osmislimo snažan, koordiniran i kreativan odgovor. I treće, Evropa mora biti na čelu napora za borbu protiv pandemije. Očigledno je da pojedinačne države u tome neće uspeti.

Naše vlade nedeljama namerno usporavaju privrede kako bi nas zaštitile. Ozbiljne ekonomske posledice nisu posledice zdravstvene krize, već mera koje su preduzete da se kriza spreči. Ovo se nikada ranije u istoriji nije dogodilo. Ove nepredviđene okolnosti pogađaju zemlje u različitom obimu, što predstavlja rizik od porasta tenzija unutar Evrope i širom sveta. Zdravstvena zaštita, otpornost, strateška autonomija, multilateralizam i zeleni oporavak su krilatice današnjice.

Svet je danas mnogo drugačiji od onog u kom je potpisana Šumanova deklaracija. Prešli smo dalek put za ovih 70 godina i prevazišli mnoge krize.

Kako će EU izgledati za 70 godina? To će zavisiti od odluka koje donosimo danas.

Kao neko ko je živeo kroz evropsku istoriju sa svim njenim usponima i padovima, uveren sam da treba da sagledamo širu sliku i budemo kreativni kao Šuman—i da delujemo u tom duhu.