COVID-19 će preoblikovati naš svet. Još ne znamo kada će se završiti kriza, ali možemo biti sigurni da će kada to vreme dođe, naš svet izgledati potpuno drugačije. Koliko drugačije zavisiće od izbora koje donosimo danas, navodi se u blogu visokog predstavnika Evropske unije za bezbednost i spoljnu politiku Žozep Borelj.

„Kriza oko COVID-19 nije rat, već je „nalik na rat“ pošto zahteva mobilizaciju i usmeravanje resursa na neviđenom nivou. Solidarnost između zemalja i spremnost na žrtvu za opšte dobro su presudni. Samo udruživanjem i saradnjom preko granica možemo pobediti virus i obuzdati njegove posledice – a EU tu ima centralnu ulogu. To je bio jasan i jedinstven stav ministara spoljnih poslova EU kada smo 23. marta razgovarali o krizi putem video veze.

Ponekad se kaže da se ratovi ne dobijaju taktikom ili čak strategijom, već logistikom i komunikacijama. To se čini istinitim i za COVID-19: onaj ko najbolje organizuje odgovor, brzo izvlači najbolje iz naučenih lekcija iz celog sveta i uspešno komunicira sa građanima i ostatkom sveta, najbolje će odgovoriti.

U toku je globalna bitka za narativ u kojoj je tajming presudan faktor. U januaru je dominantan stav bio da ovo lokalna kriza u provinciji Hubei, pogoršana prikrivanjem ključnuh informacija od strane zvaničnika kineske strane. Evropa je poslala puno medicinske opreme kako bi pomogla kineskim vlastima koje su tada bile preplavljene.

Od tada je Kina svela nove lokalne infekcije na jednocifrene brojke – i sada šalje opremu i lekare u Evropu, kao što to čine i drugi. Kina agresivno gura poruku da je, za razliku od SAD, odgovoran i pouzdan partner. U borbi narativa videli smo i pokušaje diskreditacije EU kao takve i neke slučajeve u kojima su Evropljani stigmatizovani kao da su svi nosioci virusa.

Poenta za Evropu je sledeća: možemo biti sigurni da će se percepcija ponovo menjati kako se epidemija i naš odgovor na nju budu razvijali. Ipak, moramo biti svesni da postoji geopolitička komponenta, uključujući borbu za uticaj kroz spinovanje i ‘politiku velikodušnosti’. Naoružani činjenicama, mi moramo da branimo Evropu od njenih neoppravdanih kritičara.

Postoji i bitka narativa unutar Evrope. Od vitalnog je značaja da EU pokaže da je to Unija koja štiti i da solidarnost nije prazna fraza. Nakon prvog talasa u kojem su nacionalne vlasti imale centralnu poziciju, sada EU izlazi na videlo zajedničkim akcijama u svim pravcima na kojima su je države članice ovlastile da deluje: zajedničkom nabavkom vitalne medicinske opreme, zajedničkim ekonomskim podsticajima i neophodnim ublažavanjem pravila o fiskalnoj i državnoj pomoći.

Pored toga, uloga EU sadrži i značajnu spoljnu komponentu. Mi pomažemo državama članicama u njihovim konzularnim naporima, pomažući da se Evropljani koji su širom sveta vrate kući. Na primer, protekle nedelje, zajednički napori u Maroku omogućili su repatrijaciju oko 30.000 građana EU. To pokazuje da možemo da isporučimo rezultate zajedno.

Još mnogo toga ostaje da se uradi. U svetu se oko 100.000 evropskih putnika prijavilo u lokalnim ambasadama ili konzulatima, ali stvarna brojka onih koji bi trebalo da se vrati kući je mnogo viši. Globalnoj pandemiji potrebna su globalna rešenja i EU mora biti u središtu borbe. U kontaktu sam sa partnerima širom sveta, iz Azije, Latinske Amerike i Afrike, kako bih pomogao u izgradnji koordinisanog međunarodnog odgovora.

U krizi, ljudski instinkt često se okreće ka unutra, zatvaraju se granice i brine se za sebe. Iako je razumljivo, ovakav stav je poražavajući. Hitna situacija u vezi sa COVID-19 ne može se rešiti unutar jedne zemlje. To jednostavno znači da ćemo se svi duže boriti sa većim ljudskim i ekonomskim gubicima.

Milioni u Africi zarađuju za život u neformalnoj ekonomiji i moraće da rešavaju epidemiju bez ikakve mreže socijalne sigurnosti. Pre nego što je virus pogodio kontinent, Afrikanci, zajedno sa ostalim ekonomijama u razvoju, moraju da se suoče sa ogromnim povlačenjem kapitala.

Druge zemlje poput Venecuele ili Irana mogu se srušiti bez naše podrške. To znači da bi trebalo osigurati da imaju pristup pomoći MMF-a. U slučaju Irana, moramo da osiguramo da se legitimna humanitarna trgovina može nastaviti uprkos američkim sankcijama.

Trebalo bi takođe da se setimo da nijedan drugi problem na koji smo se fokusirali pre krize oko koronavirusa nije nestao. U stvari, oni se mogu pogoršati. COVID-19 možda može produbiti neke duže sukobe u okruženju. Kao Evropa, već smo morali da se prilagođavamo na svet rastućih geopolitičkih tenzija, posebno između SAD-a i Kine. I ovde je rizik da će se kriza oko COVID-19 spojiti sa postojećim trendovima.

Sveukupni zadatak EU je da prkosi kritičarima i pokaže vrlo konkretno da je efikasna i odgovorna u kriznim vremenima. Žan Mone je u svojim memoarima napisao da će „Evropa biti iskovana u krizama i biće zbir usvojenih rešenja za te krize“. Neka to bude naša ideja vodilja dok se borimo protiv ove krize i pripremamo se za ono što sledi.“