Na istoku i jugoistoku Evrope EU i dalje ima značajan uticaj i generiše pozitivne promene. Zahvaljujući proširenju je došlo do izvanrednih preobražaja u državama članicama pristupnicama. EU je odigrala presudnu ulogu u stabilizaciji i demilitarizaciji Zapadnog Balkana i dijalogu između Srbije i Kosova. Njena uloga je bila ključna i u podsticanju reformi u Turskoj. Tamo gde proširenje prestaje, privlačna snaga EU je i dalje prisutna kao što je slučaj u nekim delovima istočnog susedstva.

Ali ‘meka moć’ EU slabi zajedno sa sećanjem na ‘eksplozivno’ proširenje, dok drugi akteri istovremeno teže sticanju uticaja u njenom susedstvu. Izazov današnjice je davanje novog podsticaja reformskom zamahu kroz kredibilni proces integracija i pridruživanja. Promovisanje ekonomske integracije i razvoja na Zapadnom Balkanu su ključni za borbu protiv deindustrijalizacije, nezaposlenosti i niskog nivoa investicija. Misija u Turskoj je obnova dinamike pozitivnih političkih reformi i ostvarivanje napretka u sprovođenju strukturnih ekonomskih reformi. U onim istočnim susedima koji teže bližim odnosima sa EU, Unija ima jedinstvenu ulogu u pružanju podrške sprovođenju političkih, ekonomskih i reformi upravljanja kao i širih društvenih reformi.

U isto vreme, sukob u Ukrajini, ruske hibridne taktike destabilizacije, energetski izazovi Evrope i uspon Turske kao regionalne sile ističu – na različit način i u različitoj meri – svu nužnost oblikovanja zajedničke spoljne politike koja obuhvata politiku pristupanja i pridruživanja, ali koja na njih nije ograničena.

EU uistinu mora da ‘izgradi poseban odnos sa susedima’. Ovo, međutim, ne mora nužno da znači da su jedini putevi za izgradnju tih odnosa proširenje i evropska politika susedstva. Pristup prema Turskoj mora da obuhvati zajedničke interese, uključujući trgovinu, migracije, energetiku i bezbednost u regionu. Naš pristup prema istočnim partnerima mora da obuhvati energične politike za sprečavanje i rešavanje sukoba, jačanje državnosti i privrednog razvoja i podsticanje povezanosti u oblasti energetike i saobraćaja. A naša politika prema Rusiji mora da spreči pojavu novih podela kombinacijom snažnog odgovora na destabilizaciju na našim granicama i unutar njih i angažmana u izgradnji održivog evropskog bezbednosnog poretka zahvaljujući kom će svi biti spokojni, uz istovremeno traženje zajedničkih pristupa rešavanju globalnih pitanja.

EU mora da nastavi da podržava reforme na Zapadnom Balkanu, u Turskoj i u svojim istočnim partnerima kroz politike integracija i pridruživanja. Osim toga, moramo da razvijemo spoljnu politiku koje će Tursku uključiti u rešavanje pitanja od zajedničkog interesa; da osnažimo državnost u našim istočnim partnerima; da snažno reagujemo na mere destabilizacije na našim granicama te da istovremeno Rusiju uključimo u obnovu održive evropske bezbednosne arhitekture i rešavanje globalnih izazova.

EU je u periodu od marta do jula 2015. izvršila reviziju i održala javne konsultacije sa partnerskim zemljama, međunarodnim organizacijama, socijalnim partnerima, civilnim društvom i akademskom zajednicom. Primljeno je preko 250 doprinosa. Visoka predstavnica za spoljne poslove i politiku bezbednosti i Evropska komisija su 18. novembra 2015. predstavili glavne pravce revizije evropske politike susedstva i detaljno objašnjenje novog pristupa prema istočnim i južnim susedima.