Saradnja izdavačke kuća Odiseja i programa Kreativna Evropa seže desetak godina unazad. Prvi Odisejin projekat podržan je 2009. godine, a trenutno realizujemo osmi po redu projekat podržan programom. To znači da je zahvaljujući podršci Kreativne Evrope Odiseja do sada objavila 49 izdanja za decu i odrasle. Kako odabiru knjiga pristupamo veoma ozbiljno, prateći aktuelne teme i navike čitalačke publike, a istovremeno vodeći računa o književnoj vrednosti dela, nije lako odabrati favorite, no posle dužeg razmišljanja rešili smo da skrenemo pažnju na tri knjige koje odolevaju brzopletoj promeni trendova.

  1. FRANCUSKA DADILJA, Bjanka Picorno (2015)

Italijanska književnica Bjanka Picorno jedna je od najznačajnijih savremenih pisaca za decu i mlade u Italiji. Kažu da se, svaki put kada njena nova knjiga izađe iz štampe, istog trenutka oforme redovi ispred knjižara. Za to postoji dobar razlog. Bjanka Picorno decu tretira kao sebi ravne i nikad im ne podilazi. Često citira Tolkina kada opisuje svoj pristup pisanju: deci uvek treba dati odeću za broj veću, odnosno izazovne priče koje neće previše lako razumeti. Ipak, Bjanka ima poverenja u svoje čitaoce i tvrdi da ne postoji tema o kojoj ne treba govoriti pred njima, što se vidi i po temama koje bira za svoje romane i načinu na koji ih obrađuje. Dela Bjanke Picorno obiluju ozbiljnim i teškim temama: od socijalne podeljenosti, potrošačkog društva, do rodne i rasne diskriminacije. Autorka, međutim, čvrsto veruje da decu treba inspirisati da preispituju svet oko sebe i kritički ga sagledavaju.

Zbog toga je Francuska dadilja, možda najozbiljnije delo koje je ikad napisala, idealan ogledni primer njenog stvaralaštva. U pitanju je preispitivanje čuvenog klasika Džejn Ejr u kojem autorka piše sopstvenu verziju priče. Sporedni, ženski likovi koji su u originalnoj verziji posmatrani s prezirom, sada postaju heroine kojima je konačno pružena prilika da ispričaju svoju verziju priče. Iako se uglavnom preporučuje nešto starijoj čitalačkoj publici, ova interesantna i veoma ozbiljna priča prilagođena je deci. Naime, roman je ispripovedan iz perspektive devetogodišnje devojčice koja dobija priliku da radi kao dadilja kod čuvene pariske balerine i ubrzo će biti primorana da sa njenim suprugom, gospodinom Ročesterom, napusti Francusku i preseli se u hladni, engleski zamak. Sofija će tamo upoznati Džejn Ejr koju će nam Bjanka Picorno predstaviti nešto drugačije od Šarlote Bronte, ali i Bertu, jednu od najmisterioznijih ženskih likova u književnosti, koja je već privukla pažnju ovakvih interpteracija.

Poznavaoci klasičnog romana dobiće priliku da se dodatno zamisle nad brojnim nelogičnostima koje ovaj roman nudi i preispitaju Ročesterovu verziju priče. Nešto mlađi čitaoci će se, međutim, upoznati s načinom života u 19. veku, položajem žena, dece i pripadnika druge rase, ali će možda biti motivisani i da potraže delo koje je Bjanku Picorno inspirisalo da napiše ovaj roman i tako se upuste u istraživanje klasične književnosti bez straha da im pristupe kritički.

  1. RAKUN KOJI JE HTEO DA OPERE CEO SVET, Ištvan Lakatoš (2018)

Godinama se trudimo da čitaocima predstavimo pisce iz zemalja čija se književnost (naročito književnost za decu) nedovoljno prevodi u Srbiji. Jedna od takvih zemalja je i Mađarska, uprkos činjenici da je u pitanju nama susedna država. Kada je Mađarska bila počasni gost Beogradskog sajma knjiga, saznali smo zanimljiv ali poražavajući podatak: u poslednjih pedeset godina su u Srbiji objavljene svega tri dečje knjige prevedene sa mađarskog. Odlučili smo da pokušamo da promenimo ovu statistiku i u potrazi za savršenim piscem za Odiseju naišli smo na Ištvana Lakatoša, darovitog mađarskiog strip autora, pisca i ilustratora. Ištvan Lakatoš je privukao pažnju svetske javnosti originalnim, veoma savremenim i ozbiljnim pristupom književnosti za decu. Njegove prve knjige osvajale su prestižne mađarske nagrade, a roman Kockograd (koji smo takođe objavili uz podršku programa Kreativne Evrope) našao se na počasnoj listi najznačajnije internacionalne organizacije za stvaralaštvo za decu i mlade – IBBY.

No, najmlađim čitaocima u Srbiji više se dopao duhoviti serijal o čuvenom naučniku Nikoli Tesli, a posebno drugi roman u ovom serijalu: Rakun koji je hteo da opere ceo svet. Bogato ilustrovan, u formi koja nalikuje stripu, ovaj izuzetno duhovoiti roman  vodi nas u Daleki, predaleki Velegrad kojem, zajedno sa ostatkom planete, preti do tada neviđena opasnost. Naime, ozloglašeni svemirski rakuni čistunci spazili su našu planetu i procenili da je prilično prljava. A njihova uža specijalnost je, kako se ispostavlja, ribanje kosmosa, s tom malenom začkoljicom što – nakon što određena planeta bude razmrdana centrifugalnom silom njihovog svemirskog broda u obliku mašine za veš – ne nestaju samo tvrdokorne fleke već i sav živi svet. Kosmosom kruže priče da su toliko detaljni da su jednom prilikom ribali crnu rupu sve dok nije postala blistavo bela. Ovakvu opasnost, razume se, može da spreči samo genijalni Nikola Tesla koji će, specijalno za ovu priliku, u pomoć pozvati i svoje klonove.

Ištvan Lakatoš tvrdi da mu nije namera da knjigama edukuje decu. Kako kaže, tokom detinjstva je voleo nepretenciozne priče koje su ga zabavljale, pa se i sam trudi da isto pruži deci. Ipak, ne bismo se složili da čitanjem Lakatoševih knjiga deca ne upijaju važne poruke, kao što je poruka da je sasvim u redu biti drugačiji, čak iako si neprihvaćen, kao i da je briga o planeti veoma važna, jer ipak je bolje da sami održavamo čistim svet oko sebe nego da nemarnošću dozovemo svemirske rakune.

  1. AMOK: LUKSEMBURŠKA LJUBAVNA PRIČA, Tulio Forđarini (2020)

Govoreći o zemljama čija je književnost nedovoljno zastupljena u Srbiji, Luksemburg je, bar kada je reč o zemljama u Evropi, na samom vrhu liste. Razlog tome nije nedovoljno bogata produkcija već nedostatak prevodilaca sa jezika koji, prema trenutnim procenama, govori nešto manje od 400.000 ljudi. Retko se dešava da se izdavači odvaže da ovakva dela prevode sa posrednih jezika, međutim, kada se postavi pitanje da li je bolje ,,prevoditi prevod” ili osuditi publiku na to da se nikada ne upozna sa književnim delima određene zemlje, odgovor je jasan.

Amok Tulija Forđarinija može se smatrati reprezentativnim delom savremenog Luksemburga: pisan je za omladinu, osvojio je prestižne književne nagrade, među kojima se ističe Nagrada Evropske unije za književnost (EUPL). Po romanu je snimljen i film Baby(a)lone koji je država Luksemburg izabrala kao svog kandidata u trci za Oskara za najbolji strani film.

Za naslov romana Forđarini bira stručan termin kojim se opisuje mentalni poremećaj nalik bipolarnom. Raspoloženje onih koji pate od amoka varira od teške depresije do sklonosti ka nasilju ,,iz čista mira”. Ipak, iza ovog veoma uznemirujućeg naslova krije se ljubavna priča jer, kako kaže autor, svaka priča je zapravo ljubavna. Priča prati neimenovanog petnaestogodišnjeg junaka iz čije perspektive pratimo događaje. Njegova najveća briga je da li će završiti u ozloglašenom popravnom domu, iako svojim postupcima uopšte ne pokazuje da to želi da spreči. Njegov najbliži prijatelj Džoni Čikago je, ispostavlja se, izmišljena ličnost, svojevrsni alter ego koji ga tera na postupke koji ga uglavnom dovode u neprilike, a zaljubljen je u Širli, trinaestogodišnju devojčicu za koju bi učinio sve.

Amok je šokantan roman o adolescentskoj delikvenciji koji, iako autor tvrdi da čitavoj stvari pristupa kao posmatrač, bez namere da kritikuje, poziva na razmišljanje o okolnostima u kojima danas odrastaju mladi. To je priča o opasnosti socijalne izolacije, prepuštenosti dece sistemu i nedostatku ljubavi koji ne može da ne ostavi traga. U središtu priče je putovanje u Fantazijalend, zabavni park koji služi kao pokretačka sila i predstavlja jednu od neispunjenih detinjih želja Širli, devojčice koja je sa samo trinaest godina svedočila uznemiravanju i nasilju kakvo mnogi ljudi ne dožive za života. Jukstapozicija njenog načina života i iskrene, infantilne želje da se provoza u luna parku, srceparajuća je. Forđarini, osim što se bavi pisanjem, radi i kao nastavnik i neretko je u kontaktu sa ,,problematičnom decom” što se vidi i u samom romanu. Autor ne osuđuje svoje junake koji bez sumnje potpadaju u kategoriju antijunaka, naprotiv. On ima razumevanja za njih, ukazuje na okolnosti koje su dovele do ličnosti u koje su se razvili i podseća čitaoce da, iako je to lako prevideti tokom čitanja, oni ipak jesu samo deca. Zbog toga je Amok roman koji nikako nije namenjen samo tinejdžerima već bi trebalo da ga čitaju i odrasli, naročito roditelji, ili oni koji žele to da postanu.

[divider] – [/divider]

Izdavačka kuća Odiseja osnovana je 2003. godine.

„Ponosimo se pažljivim izborom naslova i vrednostima koje promovišemo, kao što su ljubav prema čitanju, poštovanje vrhunske književnosti, briga za očuvanje životne sredine, poštovanje ljudskih prava i zalaganje za pravednije i humanije društvo.

Ponosimo se, takođe, autorima koji su svojim talentom, trudom i strpljenjem doprineli kvalitetu naših izdanja. Toga ne bi bilo ni bez zalaganja naših brojnih saradnika, lektora, likovnih urednika, dizajnera i štampara. Takođe, mnogi bibliotekari i prosvetni radnici naši su dragoceni saradnici.

Kvalitetu naših prevoda doprineli su razni nacionalni programi za podršku književnim prevodima pri institucijama kao što su Švedski savet za kulturu (Kulturradet), FILI (Finski institu za jezik), NORLA (Norwegian Literature Abroad), evropska mreža Traduki, Goethe Institut, CNL (Francuski nacionalni centar za knjigu), Poljski Institut (Book Institute Poland) „Program Danilo Kiš“ (pomoć Francuske vlade srpskim izdavačima) i drugi.

Posebnu zahvalnost dugujemo programima Evropske komisije EACEA Culture i Creative Europe, koji su podržali sedam naših velikih projekata u kojima smo predstavljali nagrađivane evropske autore za decu“, navodi se na sajtu ove izdavačke kuće.