Johanes Han, komesar za evropsku politiku susedstva i pregovore o proširenju, učestvovao je danas na skupu “EU-Srbija: Strateško partnerstvo za budućnost” koji je organizovao za članove Nacionalnog konventa o EU.

Komesar Han je održao govor i razmenio mišljenja sa predstavnicima organizacija civilnog društva aktivnih u procesu evropskih integracija.

Govor komesara Hana

Beograd, 15. septembar, 2017

Proveriti pre objavljivanja!

Veliko mi je zadovoljstvo što sam ponovo u Beogradu, deseti put otkako sam preuzeo dužnost. Mislim da ovaj broj pokazuje koliko mi je ova zemlja važna.

Još i više: govori vam o geostrateškoj važnosti Srbije i čitavog regiona Jugoistočne Evrope za EU.

Pridruživanje Srbije Evropskoj uniji nije samo strateški cilj ove zemlje. Takođe je i čvrst i neupitan cilj EU. Taj stav je potvrđen na našem EU samitu u martu, na samitu Zapadnog Balkana u Trstu u julu i ove nedelje, govorom predsednika Junkera.

Kao što često govorim, geografija je sudbina. Predugo je Srbija i takozvani Zapadni Balkan smatran zadnjim dvorištem Evrope. Danas ljudi već vide ovaj region kao enklavu Evropske unije, sa legitimnim pravom da joj se pridruže.

Dame i gospodo,

Pad Berlinskog zida i Gvozdene zavese bio je početak ponovnog ujedinjenja našeg kontinenta, “krunisan” proširenjem EU na 28 članica do sada.

Ali će ovaj proces, koji je počeo 1989, biti potpun sa pridruživanjem svih šest zemalja Zapadnog Balkana Evropskoj uniji. Bilo bi samoporažavajuće osmišljati i graditi našu zajedničku budućnost bez Srbije i njenih suseda u regionu. Jednostavno je tako.

Dakle, naša posvećenost Srbiji je čvrsta i jasna. Kao što je predsednik Junker rekao u sredu u obraćanju:

„Ako želimo više stabilnosti u našem susedstvu, onda moramo da održimo kredibilnu perspektivu proširenja za Zapadni Balkan.”

Komisija je takođe upravo poslala poslednje “pismo o namerama” Savetu i Evropskom parlamentu – naše strateške prioritete, da ih tako nazovem.

A u njima vrlo jasno kažemo da ćemo još više intenzivirate naš rad sa čitavim regionom, i posebno, sa Srbijom i Crnom Gorom kao zemljama koje su vodeći kandidati za članstvo, za njihovo uspešno pridruživanje EU.

Dakle, uopšte nema dileme kuda zajedno idemo. [A mi kažemo da je perspektiva 2025. godina.]

Već danas, EU i zemlje članice su neupitno prvi privredni partneri Srbije, po stepenu trgovine, stranih investicija i finansijske pomoći – daleko ispred svih drugih partnera. Samo finansijska pomoć EU Srbiji dostiže godišnje oko 200 miliona evra.

Ne govorim o pozajmicama koje se moraju vratiti. Radi se o nepovratnim grantovima koje ulažemo u vašu zemlju, oko tri milijarde evra od 2000. godine. Ovo je jasan pokazatelj naše posvećenosti, posebno u vreme kada su fondovi EU oskudni.

Još jedan primer: kompanije iz zemlje koju najbolje poznajem, Austrije – ne baš najveće zemlje na planeti – ulažu četiri puta više u Srbiju nego ruske kompanije.

Ali ponovo: sve to nije socijalni rad, niti filantropski gest. Ovo je ulaganje u mir, prosperitet, stabilnost i bezbednost. To je zajednička garancija i bezbedne i prosperitetne budućnosti EU i Srbije.

Drugi bi mogli da kažu da postoje alternative. Da ćete vaš suverenitet najbolje očuvati i negovati sami, na osnovu vaše bogate istorije; da ovaj region pre treba da gleda unutar sopstvenih granica, a ne van njih; ili da su drugi “klubovi” mnogo zanimljivije i bolje društvo.

Da vam kažem nešto: Vaša EU perspektiva nije kočnica niti prepreka vašoj zemlji i ulozi koju želi da igra na međunarodnom planu. Naprotiv!

Naravno, EU nije političko biće iz raja. Nije politički raj. Kao i u svim klubovima, članstvo nosi i određene obaveze.

Ali prijateljstvo drugih država dolazi sa velikim Trojanskim konjima. Stoga, iskreno, verujem da je pridruživanje najvećem i najbogatijem tržištu na svetu koje čini pola milijarde slobodnih ljudi sa sve većim značajem na globalnoj sceni, predstavlja veoma dobar plan! Bar ja ne vidim bolji za ovaj region.

U svetlu svega ovog, nije nimalo iznenađujuće što beležimo postojani napredak u pregovorima o pridruživanju sa Srbijom.

Srbija je prešla dug put od izolacije, recesije i nestabilnosti, i danas je cenjeni politički i ekonomski igrač u regionu i van njega.

Evo gde se danas nalazimo: deset od trideset pet pregovaračkih poglavlja je već otvoreno, a dva od njih su provizorno zatvorena. Zemlje članice upravo diskutuju o još tri poglavlja u ovom trenutku i nadam se da će biti otvorena u bliskoj budućnosti.

Srbija je takođe napredovala u pripremama za određeni broj poglavlja. Bio bih veoma zadovoljan ukoliko otvorimo sva poglavlja u sledećih 12 do 18 meseci, ukoliko Srbija ispuni neophodne zahteve. To bi donelo još veći podstrek.

Ali nemojmo se zaplitati u mehanizme procesa, koliko god da su važni. Pravi cilj je održati dobar opšti tempo pregovora i držati kao cilj veliku nagradu: pristupanje!

Ne zaboravimo da je, na neke načine, aktuelni proces pripremanja za članstvo u EU jednako važno kao i konačni cilj. Morate biti spremni! A tempo pristupnih pregovora Srbije zavisi o dokazanoj sposobnosti Srbije da sprovede reforme, posebno u oblasti vladavine prava.

Uvek kažem: ne postoji ograničenje brzine na autoputu ka članstvu. Ali, na kraju, kvalitet je važniji od brzine.

Fokus na kvalitet je ključan: ne samo zbog važnosti koje vladavina prava, nezavisno sudstvo, puno poštovanje ljudskih prava i funkcionalna, transparentna javna administracije imaju za građane Srbije.

Ali takođe zato što vladavina prava i ekonomski razvoj idu ruku pod ruku! Ovo je model po kome je i sama EU osnovana. Zahvaljujući ovoj pametnoj mešavini demokratskih vrednosti, osnovnih prava i ekonomiji slobodnog tržišta, EU je uspela da izgradi sopstveni prosperitet.

Kao što je i predsednik Junker rekao: “Vladavina prava nije fakultativan izbor u Evropskoj uniji. Ona je obavezna. Naša unija nije država, ali je zajednica zakona.“

Zbog toga, verujem, u samom interesu Srbije, pitanja vladavine prava moraju da postanu veći politički i radni prioritet u Srbiji. To će imati direktan i opipljiv uticaj na živote građana, zapošljavanje i poslovne mogućnosti.

Jačanje nezavisnosti, nepristrasnosti i efikasnosti pravosuđa, jačanje borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala; stvaranje sredine koja u potpunosti garantuje slobodu izražavanja i slobodu medija nisu mali izazovi. Ali su ključni! A to ne radite da biste meni činili uslugu – već za vas.

Naravno: odgovoriti na ove izazove zahteva vreme. Vladavina prava nije instant kafa. Ove reforme zahtevaju veliko uključivanje, ne samo srpske vlade, već svih zainteresovanih i čitavog srpskog društva. Ali one su ključne. Budite uvereni! Naše zemlje članice i investitori veoma pažljivo posmatraju ovaj prostor.

Kada govorimo o investitorima: na ekonomskom planu, Srbija mora da bude pohvaljena za dobre poteze u vezi sa konsolidacijom budžeta i konkurentnosti poslednjih godina.

Ovi napori su počeli da donose rezultate, sa povratkom ekonomskog rasta Srbija, i dobrim rezultatima pri smanjivanju deficita budžeta.

Ipak, još je toga što treba uraditi da bi se oslobodio sav privredni potencijal Srbije, koji zaista može da bude lokomotiva za ceo, širi region.

Ponovo, pogledajmo širu sliku: u globalizovanom svetu, svi smo mi, na kraju, mali igrači. Naše države članice su se udružile i, korak po korak, stvorile najveće jedinstveno tržište do sada, omogućivši investitorima da dopru do većeg broja klijenata i potrošača. Veličina je važna!

Zbog toga smo svi na samitu u Trstu u julu podržali koncept regionalne ekonomske oblasti Zapadnog Balkana, koji će dopuniti već postojeći Sporazum o slobodnoj trgovini Centralne Evrope (CEFTA).

Regionalna liberalizacija trgovine o kojoj govorimo nije alternativa pristupanju Evropskoj uniji! Ona nije ni sporedan kolosek, ni čekaonica. Ona niti menja niti odlaže vaš nepokolebiv put ka članstvu u EU.

Naprotiv! Ona je korak napred u pripremama za pristup jedinstvenom evropskom tržištu.

Istovremeno, ona se dotiče i određenih strukturalnih slabosti u regionu, a to su, kao što sam već pomenuo, veličina, ali i nerazvijene linije snabdevanja. Osim toga, Srbija, kao država koja trenutno predsedava Cetralnoevropskim ugovorom (CEFTA) o slobodnoj trgovini, u tome igra vodeću ulogu.

Stoga je od ključnog značaja da se nastavi sa uspostavljanjem i promovisanjem vladavine prava i ekonomskim reformama. No, tu je i treći suštinski prioritet kojim Srbija mora da se pozabavi, a to je dijalog sa Kosovom.

Kao što vam je poznato, normalizacija odnosa sa Prištinom je pitanje koje direktno utiče na dalji napredak u pristupnim pregovorima, preko Poglavlja 35.

Razlog tome nije to što Kosovo odlučuje o napretku Srbije ka EU, ili obratno. To svakako nije slučaj! Proširenje je jasno uslovljeno zaslugama svake pojedinačne države. U vašim rukama je ključ za ulazak u našu Uniju!

Ali, Unija mora da vidi trajnu, obavezujuću, održivu i nepovratnu normalizaciju odnosa pre nego što Srbija konačno pristupi EU. Da budem iskren, mi jednostavno ne želimo da nam to nerešeno pitanje uđe na sporedna vrata!

Nisam došao ovde da vam pričam o tome kako bi vaši predstavnici trebalo da vode dijalog – u kome se dosad već dosta postiglo. Niti vam donosim plan ili model za to. Razlog tome je što sami morate da napravite svoj izbor!

Ali, reći ću vam sledeće: kao društvo morate se brzo odlučiti i usredsrediti se na širu, stratešku sliku!

Kao političaru, jasno mi koliko ovakva pitanja mogu da budu osetljiva i koliko emocija izazivaju. I moja zemlja, Austrija, morala se nositi sa sličnim.

Ali, istovremeno, ovde sada vidim veliku istorijsku priliku da se pruži ruka drugoj strani i nađe trajno rešenje za ovaj problem, koji vašu zemlju i region pritiska isuviše dugo.

Ne zaboravimo da su evropske integracije započete po zavšetku jednog od najrazornijih ratova i najvećih zločina počinjenih u istoriji. Evropska priča o o uspehu je doslovno izgrađena na ruševinama i pepelu.

Istovremeno, integracije i pomirenje ne znače negiranje činjenica i odgovornosti za zločine, niti se radi samo o okretanju novog lista. One predstavljaju i učenje na istorijskim greškama i zajedničko građenje budućnosti.

Konačno to je i ključni cilj: bolja budućnost ove velike nacije, njene dece i unuka!

To je ono što su s pravom želeli tadašnji građani Evrope. I to je ono što građani Srbije u velikoj većini žele.

Hrabrost, vizija i realizam naši evropskih očeva osnivača, i podrška koju im je njihov narod davao, treba da stoga, takođe, budu primer i da daju podstrek i ovom regionu i ovoj zemlji.

Biti rodoljub i Evropljanin se uzajamno ne isključuje. U ovom globalizovanom svetu, u kome su sve države male, oni predstavljaju lice i naličije istog novčića.

U suprotnom, ukoliko propustite priliku da pod svojim uslovima i idejama imate susret sa istorijom, drugi će odlučivati umesto vas, na vašu štetu.

Ovakve odučujuće odluke zahtevaju najširi mogući nacionalni konsenzus, nezavisno od političkih opredeljenja. Stoga je inicijativa predsednika Aleksandra Vučića za pokretanje unutrašnjeg dijaloga veoma važan korak u pravom smeru. Njome je on iskazao svoju viziju, hrabrost i realizam, i, pre svega, svoju posvećenost narodu i njegovim interesima. Svi ste verovatno slušali njegovo obraćanje naciji u utorak uveče.

Nema vremena za gubljenje. Zaista se nadam da ćete iskoristiti ovu priliku i do kraja ove godine zajednički razmotriti evropsku budućnost svoje zemlje i šta ona podrazumeva.

Od velike je važnosti da sada pokrenete konstruktivnu debatu u kojoj ćete gledati u budućnost, a ne u prošlost.

Ova regionalna saradnja i pomirenje ne počinju od nule. Mnogo toga je već urađeno od 2000. godine pod vođstvom premijera Vučića, a sada i premijerke Brnabić.

Srbija je uložila velike napore, vredne hvale, u unapređivanje bilateralnih odnosa sa svojim susedima.

Hteo bih da se zahvalim premijerki Ani Brnabić, koja je za veoma kratko vreme svog dosadašnjeg mandata, pomogla uspostavljanju pozitivnog plana za region na samitu Zapadnog Balkana u Trstu, održanog u julu ove godine, kao i na tome što se u avgustu sastala sa premijerom Albanije, što je pružila ruku susedima i što je ekonomskom sektoru produbila agendu povezivanja, koje ima veliki potencijal za rast i investicije, kao i za stabilnost u regionu.

To je pravi, željeni, evropski stav: pristup zasnovan na pogledu ka budućnosti, kombinovanju vaših reformi i interesa zemlje sa povezivanjem sa susedima.

Dozvolite da istaknem i sledeće: Srbija je takođe veoma važan spoljnopolitički partner EU.

Vaša zemlja već daje svoj doprinos u EU misijama civilnog i vojnog upravljanja kriznim situacijama. Sa svojih 20 članova u ZBOP-u (Zajednička bezbednosna i odbrambrena politika EU), ona već sada daje najveći doprinos od svih država Zapadnog Balkana.

Posvećenost Srbije članstvu u EU takođe ukazuje na njeno postepeno usklađivanje sa Zajedničkom spoljnom i bezbednosnom politikom EU do datuma pristupa. U tom pogledu Srbija, kao bitan partner EU i zemlja kandidat, mora da se dodatno potrudi.

To ne znači da Srbija treba da prekine veze sa svojim ostalim parterima, veze i odnose koji su vremenom uspostavljani i građeni, a koji su sasvim razumljivi i legitimni. Pristupanje EU ne znači da ne smete imati druge prijatelje i partnere.

No, pristup znači da Srbija mora da u sve većoj meri pretače svoje EU strateške prioritete u konkretne politike i odluke. Zajednička spoljna i bezbednosna politika EU ostavlja prostor za razvijanje bilateralnih odnosa sa zemljama koje nisu članice EU, sve dok se poštuje zajednički okvir.

Dame i gospodo,

Dozvolite mi da zaključim. Odnos EU i Srbije je sve prisniji i prijateljskiji, do tačke konačnog pristupa.

U svom govoru o stanju Unije, predsednik Junker izneo je put kojim treba poći, okvirno moguće vreme koje potrebno da se on pređe, posebno naglašavajući ono što je neophodno: reforme i reforme, i opet reforme, pogotovo one koje se tiču vladavine zakona.

No, kao što sam već pomenuo: ne zbližavaju nas samo praktične politike i saradnja, već osnovne vrednosti i interesi koji povezuju i zbližavaju Evropsku uniju i Srbiju, formirajući između njih duboko prijateljstvo.

Molim vas, nemojmo to smetnuti s uma!  Jer prethodnih decenija Brisel je bivao „okrivljivan“ za mnoge izazove i probleme sa kojima se nosimo, od ekonomskih do migrantskih, i onih koji se tiču bezbednosti.

Na neki čudan način, EU je idealni žrtveni jarac. No, na kraju krajeva, prebacivanje krivice je kontraproduktivno i uvek se obije o glavu onima koji ga upražnjavaju. Setite se samo jedne ostrvske države severozapadne Evrope koja sada plaća nemali danak tome…

Drugim rečima, iskreni smo kada kažemo da „je vaša budućnost u EU“. Želimo vas u našem klubu! Kao što je predsednik Junker rekao u svom govoru ove srede: „Naša Unija će brojati više od 27 država!“

Na Srbiji je da sada da se, uz našu čvrstu podršku, poduhvati donošenja odluka koje idu uz ovaj istorijski proces.

Kao predstavnik Komisije ja sam tu da vam u naredne dve godine svog mandata pomognem da postignete što veći napredak na ovom nepovratnom putu.

Hvala vam.