Povodom 8. marta, Međunarodnog dana žena, EU info kutci Novi Sad i Niš, u saradnji sa Autonomnim ženskim centrom, organizovali su onlajn razgovor na temu „Nasilje prema ženama i zdravlje“.

Nasilje prema ženama je veliki društveni problem, koji ugrožava pravo žena na slobodan i zdrav život. Iako žene najčešće preživljavaju nasilje od strane muževa, intimnih partnera i drugih članova porodice, odgovornost da reagujemo na nasilje nalazi se na svim članovima društva jer nasilje nije privatna stvar. Ugrožavajući život žena, nasilje onemogućava postizanje opšte jednakosti, razvoja i mira u društvu.

Tanja Ignjatović, psihološkinja u Autonomnom ženskom centru u Beogradu, vodeći razgovor istakla je problem psihičkoog nasilja i mentalnog zdravlja u partnerskim odnosima, na šta se često ne obraća pažnja, a ono je ključno u slamanju otpora i početka fizičkog nasilja.

Psihičko nasilje je namerno ponašalje koje ozbiljno narušava psihički integritet osobe pretnjama ili prinudom, stoji u Konvenciji Saveta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, istakla je Ignjatović. Najčešće, kako kaže, često ne razlikujemo verbalnu agresiju od emocionalnog zlostavljanja.

“Verbalna agresija oštećuje partnerski odnos, ali emocionalno zlostavljanje je opasnije. Sama agresija može biti i proizvod sukoba, kada svako od nas može reći nešto uvredljivo partneru/ki. Ali, nametanje moći i kontrole je mnogo dublje i trajnije, vodi ka kontroli i na taj način se postiže efekat emocionalnog zlostavljanja žrtve”, objašnjava Ignjatović.

Disbalans moći je u srži zlostavljanja. Zato o ovome treba govoriti, ne samo na određene datume, već svakodnevno. Na ovaj način, kako Ignjatović kaže, narušava se samopouzdanje žrtve i njeno psihičko zdravlje, zbog čega ona ne može da izađe iz kruga nasilja.

“Više žrtava nasilja ima u opštoj medicine, a ne urgentnoj. Vrlo često nasilje ostavlja posledice na reproduktivno zdravlje. Ove posledice često ostaju neprepoznatljive ili neimenovane ili se tretiraju kao uzrok problema nasilja, a ne posledica njega. Ovo, zato, nije lični nego problem čitavog društva. Naša je obaveza netolerancija prema bilo kom obliku nasilja”, zaključuje Ignjatović.

Međunarodni dan žena, 8. mart obeležava se u čitavom svetu. Nastao je kao dan borbe za ekonomsku, političku i socijalnu ravnopravnost žena i muškaraca. Početak obeležavanja povezan je sa protestima i akcijama koje su organizovale radnice tekstilnih i drugih industrija, boreći se za poboljšanje radnih uslova, 1857. godine u Njujorku. Nastavak protesta desio se 1908. godine, kada je 15.000 žena marširalo ulicama zahtevajući pravo glasa, kraće radno vreme i bolje plate. Njihov slogan je bio „Hleb i ruže“, gde je hleb bio simbol ekonomske sigurnosti, a ruže simbol kvalitetnog života. Ujedinjene nacije su 1975. godine, zvanično počele da obeležavaju Međunarodni dan žena. Dve godine kasnije Generalna skupština UN je rezolucijom proglasila 8. mart Danom ženskih prava. Iako je od prvih koraka u borbi za prava i jednakost žena prošlo više od sto godina, napori i borba za bolji i sigurniji život žena, kao i za opštu jednakost još uvek traju.