Govor visoke predstavnice Federike Mogerini u Savetu bezbednosti UN o saradnji između Evropske unije i Ujedinjenih nacija

Kada smo pre godinu dana razgovarali o saradnji između Evropske unije i UN, ja sam tek bila stupila na dužnost visokog predstavnika i to je bilo moje prvo obraćanje Savetu bezbednosti. Od tada sam nekoliko puta bila ovde gde smo diskutovali o migracijama i borbi protiv terorizma. Ne mogu ni da izbrojim sve sastanke u okviru zajedničkog rada na kom sam bila angažovana sa agencijama UN širom sveta i velikim brojem vas koji ste ovde prisutni u različitim multilateralnim formatima.

Smatram da je ovo jedini način na koji mi Evropljani, kao odgovorni pripadnici međunarodne zajednice, možemo da se suočimo sa ovim teškim istorijskim trenutkom. Čitav Bliski Istok je u vrtlogu previranja sa velikim brojem aktera koji pokušavaju da iznova definišu podelu moći u regionu pri čemu ogroman broj ljudi zahteva da se stane na kraj njihovom stradanju. U čitavom svetu ima sve više nejednakosti. Klimatske promene predstavljaju izazov za ekonomiju i bezbednost velikog dela sveta.

Nezapamćeni broj ljudi širom sveta je u pokretu. Na desetine miliona ljudi beži od rata u potrazi za boljim životom i šansom da preživi. Često kažemo da je Evropa suočena sa izbegličkom krizom, ali ne smemo zaboraviti da je ovo pre svega „kriza” muškaraca, žena i dece koji kroz nju prolaze dok beže iz svojih domova. I tiče se celog sveta; ona predstavlja globalno, a ne samo evropsko pitanje.

Naš kontinent je, međutim, suočen sa i nizom drugih izazova.

Naši gradovi su, kao i druga mesta na svetu u Africi, Aziji i Americi, na meti terorističkih napada. U našim društvima je sve više mržnje i nasilja, kao i nejednakosti, nesigurnosti, ksenofobije, islamofobije i antisemitizma.

U ovakvim vremenima smo potrebni jedni drugima. Potrebno je da se naši narodi ujedine. Potrebne su nam Ujedinjene nacije jer samo zajedno možemo krenuti napred i postarati se da će sutra biti bolje nego danas.

Pre godinu dana sam Savetu bezbednosti rekla da Evropska unija veruje u multilateralizam i Ujedinjene nacije. Danas bih dodala da će multilateralizam biti jedno od osnovnih načela i prioriteta naše nove Globalne strategije koju ću predstaviti narednih nedelja. Ali ono što je meni zaista važno je činjenica da multilateralizam svakodnevno sprovodimo u praksi.

Ovo je moguće između ostalog zahvaljujući radu generalnog sekretara i visokog rukovodstva Ujedinjenih nacija. Saradnja koju smo ostvarili proteklih meseci i godina je uistinu izvanredna, što se ogleda u promenama koje smo doneli širom sveta.

Evropska unija je stavila multilateralizam u samo središte zajedničke spoljne politike. Na teži način smo naučili da se jednostrano delovanje ne isplati. Ovo nisu vremena za usamljene borce. Ako želimo da konačno stanemo na kraj krizama sa kojima smo suočeni, a pre svega ako želimo da sprečimo nove, naša jedina nada je da delujemo kao Ujedinjene nacije. Što je zadatak teži, naša saradnja mora biti snažnija.

BLISKOISTOČNI MIROVNI PROCES

Dozvolite da se pre Sirije i Libije kao i druge krize koje su neprestano u samom vrhu naših prioriteta osvrnem na jedan znatno stariji sukob koji uskoro ulazi u osmu deceniju. Hajde da ne čekamo još jedan otvoreni rat između Izraela i Palestine, jer to je ono što će se dogoditi ako se sukobljene strane odmah ne budu vratile pregovorima.

Sve veći broj sukoba i kriza u regionu Bliskog Istoka nije razlog da zaboravimo na sudbinu Izraelaca i Palestinaca. Naprotiv. Nove pretnje po bezbednost na Bliskom Istoku bi trebalo da nas podstaknu da obnovimo napore za rešavanje ovog sukoba.

Ovo je pre svega u interesu svakog Izraelca i svakog Palestinca, a noviji razvoj događaja u regionu je razlog više da se ovaj sukob prekine što pre.

Dalja eksalacija sukoba, naročito u blizini svetih mesta u Jerusalimu, imala bi teške posledice po čitav region. S druge strane, mirno rešenje sukoba, u kom će učestvovati obe strane, moglo bi da označi početak stvarne regionalne saradnje. Od toga bi korist imali i Izraelci i Palestinci. I ne samo oni – ceo Bliski Istok, Evropa i svet, svi bismo imali korist od mira. Mir bi predstavljao novu paradigmu saradnje na Bliskom Istoku. Uspostavljanje mira na svetim mestima bi poslalo snažnu poruku čitavom svetu.

Zato je bliskoistočni mirovni proces, ukoliko ga još uvek možemo ovako zvati, najveći prioritet našeg spoljnog delovanja i to u trenutku kada rešenje o dve države izgleda kao nemoguće.

Mogućnost uspostavljanja bezbedne Države Izraela i održive Države Palestine je sve manja. A sa perspektivom uspostavljanja dve države, smanjuje se i mogućnost uspostavljanja mira.

Razvoj događaja ne može biti jasniji.

Prvo. Nasilje i podsticanje na nasilje ne uzrokuju samo ogromno stradanje ljudi, već i jačanje nepoverenja između dve zajednice.

Drugo. Izraelska politika izgradnje jevrejskih naselja sistematski narušava izglede za postizanje održivog rešenja o dve države. Osim toga, ova politika otvara ozbiljna i opravdana pitanja o krajnjim ciljevima Izraela.

Treće. Nedostatak jedinstva među palestinskim frakcijama i dalje predstavlja veliki kamen spoticanja.

Svaka od ovih stavki, pojedinačno i u interakciji, može učiniti postizanje rešenja o dve države nemogućim. Rizikujemo da se uruši i poslednja nada.

Izraelski i palestinski lideri imaju odgovornost za svoj narod, region i ostatak sveta. Oni su ti koji mogu da prekinu sa sprovođenjem destruktivnih politika, preokrenu trendove i, konačno, stvore uslove za pregovore.

Budućnost ovog procesa je u rukama dva naroda i njihovih lidera. Svi smo svesni da u ovom trenutku nema govora o mirovnom procesu. A međunarodna zajednica ne može da sedi i čeka do sledeće godine.

Mi u Evropi smatramo da čitav svet treba da odigra svoju ulogu. Evropska unija se prošle godine zalagala za revitalizaciju rada bliskoistočne četvorke. Održali smo nekoliko sastanaka kako bismo napravili planove za napredak. Na razgovor u Njujorku smo pozvali i Egipat, Saudijsku Arabiju, Jordan i države Arapske lige. Saradnja između naših izaslanika je trajala mesecima. Zato želim da se zahvalim Ujedinjenim nacijama, Sjedinjenim Američkim Državama i Rusiji na zajedničkim naporima.

Pre nekoliko dana smo u Parizu razgovarali o načinima na koje međunarodna zajednica može da podrži ove napore.

Kao što znate, izveštaj četvorke će uskoro biti dostupan javnosti. U njemu ćemo otvoreno izložiti neposredne prepreke za obnovu pregovora i politike koje ugrožavaju održivost rešenja o dve države. U izveštaju će se naći i jasne preporuke za dalji rad. Sve to sa samo jednim ciljem: da se obnovi makar deo poverenja između dve strane i stvore uslovi za povratak pregovorima.

Uvereni smo da trenutni zastoj ne može trajati zauvek: svi znamo da ne postoji status kvo. Ako se situacija ne popravi, pogoršaće se, a ovo ne smemo da dozvolimo ni mi, ni Izraelci ni Palestinci.

SIRIJA

Moramo da budemo maksimalno realni pri analizi teškoća, rizika i pretnji u regionu i svetu danas. Međutim, moramo da prepoznamo i znake nade kada ih vidimo ili da pokušamo da stvorimo nadu. Ovo je snažan podsetnik da je promena na bolje moguća ako međunarodna zajednica bude ujedinjena i usredsređena na konkretan problem.

Savet bezbednosti je prošlog jula podržao naš sporazum o iranskom nuklearnom programu. Sam sporazum je bio veliki uspeh mirnodopske multilateralne diplomatije.

Sporazum je primenjen šest meseci kasnije, a mi smo nastavili da pratimo sprovođenje svih njegovih elemenata u saradnji sa Međunarodnom agencijom za atomsku energiju. Istovremeno, Evropska unija se stara da dođe do unapređenja regionalne saradnje kao i da građani Irana osete prednosti tog sporazuma.

Svi smo bili svesni da treba iskoristiti taj pozitivan zamah. U novembru smo se ponovo sastali u Beču, gde je sporazum potpisan, sa novom Međunarodnom grupom za podršku Siriji. Po prvi put od početka rata, svi regionalni i međunarodni akteri su konačno sedeli za istim stolom.

Dozvolite da napomenem da Stafan de Mistura od tada obavlja sjajan posao i postiže najveći mogući napredak. Sada znamo da je proces dostigao kritičnu tačku. Od presudnog je značaja da humanitarna pomoć dopre do većeg broja oblasti. Ovo ima presudan značaj za veliki broj ljudi kojima je potrebna pomoć kao i za početak pravih pregovora u Ženevi između zaraćenih strana u sirijskom sukobu.

Znamo da je ovaj proces osetljiv i da će verovatno nastaviti da bude takav i ubuduće. Proliveno je mnogo krvi i biće teško ostvariti nacionalno poverenje. Ali ne postoji drugi način da se zaustavi krvoproliće, dâ nada sirijskom narodu i porazi Daeš.

Evropa radi svoj deo posla: ponovo smo otvorili humanitarnu kancelariju u Damasku, angažovani smo na terenu kao najveći donatori Sirije i njenog naroda, a igramo i svoju ulogu u podsticanju političkog napretka. Stafan de Mistura zna da uvek može računati na našu punu i aktivnu podršku. Na njegov poziv sam i sama bila prisutna u Ženevi na poslednjoj rundi pregovora. Svi međunarodni akteri moraju da učine sve što je u njihovoj moći kako bi se očuvao prekid neprijateljstava, nastavila isporuka humanitarne pomoći i započeli pregovori i, konačno, kako bi došlo do političke tranzicije u Siriji. Naše međusobne podele – u ovoj prostoriji, u međunarodnoj zajednici, u regionu – samo su podsticaj Daešu.

IRAK

Isto važi za Irak – on mora ostati u vrhu naših prioriteta kao oslonac stabilizacije regiona. Postignut je dobar napredak u vojnoj kampanji. Borba u Faludži još uvek traje. Ali tu nije kraj: oslobođenje svake oblasti mora biti praćeno brzom stabilizacijom i obnovom pružanja usluga. EU radi svoj deo posla i nastaviće da doprinosi zadovoljavanju humanitarnih potreba i stabilizaciji.

Za borbu protiv Daeša je neophodan adekvatan politički okvir. U tom pogledu podržavamo napore premijera Abadija. Svi politički akteri moraju da se uključe u nalaženje rešenja za aktuelni politički zastoj. Kao i međunarodna zajednica ostajemo posvećeni jedinstvu, suverenitetu i teritorijalnom integritetu Iraka.

LIBIJA

Jedinstvo međunarodne zajednice i regiona je takođe od centralnog značaja za Libiju. Znam da su neku izgubili nadu da će Predsednički savet biti oformljen i otići u Tripoli. No to se ipak dogodilo, a ne bi bilo moguće bez jedinstva Saveta i izvanrednog rada Martina Koblera.

On će kroz nekoliko sati izneti više detalja o svom radu pa ću se ja fokusirati na rad koji Evropska unija obavlja u tesnoj saradnji sa njim. Prošlog meseca smo u Beču potvrdili svoju podršku uspostavljanju vlade nacionalnog jedinstva. Evropska unija je započela mobilizaciju paketa vrednog 100 miliona evra kako bi Libiji olakšala ovaj novi početak, a njenom narodu omogućila da živi bezbedno i dostojanstveno jer je to ono što zaslužuje.

Vlada Libije je prošlog meseca pozvala Uniju da organizuje obuku libijske obalske straže i mornarice, a ja sam u petak sa premijerom al Sarajem razgovarala o modalitetima obuke. Za nas je najvažnije da svi planovi budu sprovedeni pod kontrolom Libije i u skladu sa njenim prioritetima. Obuka libijske obalske straže i mornarice će Libiji pružiti priliku da se uključi u spasavanje života na moru, razbijanje poslovnog modela krijumčara, efikasniju kontrolu svojih teritorijalnih voda i stvaranje bezbednijeg okruženja za rad libijskih ribara.

Dozvolite da kažem još nekoliko reči o našem radu na Mediteranu. U proleće prošle godine, kada smo odlučili da pokrenemo operaciju Sofija sa ciljem borbe protiv trgovaca ljudima, od Saveta bezbednosti smo zatražili da našu misiju podrži rezolucijom. Jedinstvo koje ste tada pokazali je bilo impresivno i na tome vam zahvaljujem. Od tada smo spasli na hiljade života, zamrzli imovinu stotina krijumčara i priveli ih pravdi. Zato smo 23. maja odlučili da produžimo mandat ove operacije za još godinu dana.

Sada još jednom tražimo od Saveta da usvoji rezoluciju kojom će operaciju Sofija ovlastiti da sprovodi embargo UN o oružju na otvorenom moru u blizini obale Libije. To je pravac delovanja koji je Evropska unija odabrala: stalna koordinacija sa Ujedinjenim nacijama u zajedničkom i interesu čitave međunarodne zajednice. Ovo je mesto na kom treba razgovarati i odlučivati o međunarodnom delovanju. Nadam se da će Savet još jednom učiniti pravu stvar i pomoći nam da Mediteran učinimo sigurnijim mestom za sve, počev od naših prijatelja iz Libije.

JEMEN

Uz veliki broj aktuelnih kriza, postoji rizik od toga da se krizi u Jemenu ne daje onoliko pažnje koliko bi trebalo, a potreba za političkim rešenjem i rešavanjem loše humanitarne situacije je jednako hitna tamo kao i bilo gde drugde u regionu i svetu. Podržavamo rad specijalnog izaslanika Ismaila Oulda Šejka Ahmeda. U proteklih pet nedelja je postignut napredak u mirovnim pregovorima u Kuvajtu. Moramo da podstaknemo sve u regionu da se uključe u konstruktivni dijalog.

UKRAJINA

I dok pokušavamo da rešimo krize u Siriji, Libiji, Jemenu, ne smemo zaboraviti ni druge, poput one na istočnoj granici Unije.

Okončanje sukoba u Ukrajini je i dalje prioritet EU. Sporazume iz Minska treba primeniti u celosti ukoliko želimo da se situacija na istoku Ukrajine smiri. Kancelarija UN za koordinaciju humanitarnih poslova obavlja dragocen posao u mapiranju i organizovanju humanitarne pomoći na terenu. Izveštaji UN o ljudskim pravima u Ukrajini, koje finansira Evropska unija, takođe su od velike pomoći u praćenju situacije.

Evropska unija nastavlja da se zalaže za teritorijalni integritet Ukrajine i ne priznaje nezakonito pripajanje Krima i Sevastopolja. Sa Kijevom ostvarujemo blisku saradnju na sprovođenju reformi koje su preko potrebne zemlji. Zato dozvolite da spomenem značajne izmene ustava koje su usvojene pre nekoliko dana, a zahvaljujući kojima će biti unapređena efikasnost i nezavisnost pravosuđa. Ove reforme su važne jer mogu poslužiti kao zamah za usvajanje amandmana o decentralizaciji i drugih reformi. Zato ove izmene predstavljaju važan događaj i važnu priliku za celokupni napredak zemlje i zadovoljavanje težnji svih građana Ukrajine.

GLOBALNI NOSILAC BEZBEDNOSTI

Naša saradnja sa Ujedinjenim nacijama prevazilazi region. Što više putujem po svetu, to više uviđam da veliki broj naših partnera vidi EU kao globalnog nosioca bezbednosti.

Kolumbija se mnogim Evropljanima može učiniti kao daleko mesto. Međutim, mi veoma pomno pratimo pregovore koji bi mogli da okončaju jedan od najstarijih sukoba na svetu. Pre samo nekoliko dana sam boravila u Kolumbiji na potpisivanju nekoliko značajnih sporazuma čime sam pružila konkretnu podršku mirovnom procesu, a naročito naporima na deminiranju. Predsedniku Santosu sam potvrdila našu spremnost da se u još većoj meri angažujemo u sprovođenje sporazuma čim on bude postignut. U tome će presudnu ulogu igrati naša koordinacija sa planiranom posmatračkom misijom UN.

Angažovani smo i na drugoj strani sveta: naime, u oktobru ćemo u Briselu organizovati veliku međunarodnu konferenciju o Avganistanu. Mir u Avganistanu će nakon toliko godina biti moguć samo ako se regionalne sile i međunarodna zajednica ujedine i pridruže mirovnom i procesu pomirenja, kao i ekonomskom i društvenom razvoju zemlje.

U rešavanju ovog kao i mnogih drugih pitanja, jedinstvo Saveta bezbednosti je jedno od najmoćnijih oruđa za promociju mira. Primera radi, veći angažman Saveta u praćenju situacije u Burundiju bi bio više nego dobrodošao. Policijska misija UN bi mogla da spreči dalje pretnje po bezbednost u zemlji i EU je spremna da u ovom kontekstu podrži Ujedinjene nacije.

Dosadašnja pozitivna iskustva zajedničkog rada treba nastaviti. Uzmimo na primer Centralnoafričku Republiku u kojoj su EU i UN udružile snage kako bi uspostavile osnovno funkcionisanje policije i žandarmerije. Naši napori su doprineli političkoj tranziciji i uspostavljanju nove, demokratski izabrane vlasti.

U Demokratkoj Republici Kongo Evropska unija podržava rad Misije UN za stabilizaciju stanja u Demokratskoj Republici Kongo i drugih agencija UN. Aktuelna politička nestabilnost preti da se pretvori u krizu koja se može preneti u ostatak inače nestabilnog regiona.

Naš zajednički rad ne može biti ograničen na upravljanje krizama, uprkos tome što ova teška vremena to zahtevaju. Ipak, najbolji način da se krize reše, jeste njihovo sprečavanje. A upravo to je oblast u kojoj UN i Evropska unija zajedničkim snagama mogu postići dobre rezultate.

FLEKSIBILNOST

Kada smo razgovarali o Planu za 2030. godinu i održivim razvojnim ciljevima, bilo je jasno da Evropa i UN imaju isti pristup bezbednosti i razvoju.

Kada ulažemo u rast, istovremeno ulažemo u bezbednost. Naša saradnja je počela da donosi rezultate. Sporazum iz Pariza o borbi protiv klimatskih promena i održivi razvojni ciljevi jesu prilike za promenu kratkoročnog i uskog koncepta bezbednosti. Sada ćemo raditi na njihovoj punoj primeni.

MIGRACIJE

Isti pristup je postao sastavni deo našeg ophođenja prema migracijama i aktuelnoj migracijskoj krizi. Već sam govorila o operaciji Sofija i sjajnom poslu koji ta misija obavlja sa Fronteksom, italijanskim brodovima i našim partnerima, među kojima je i NATO, u cilju spasavanja života i privođenja krijumčara pravdi. Priča se, međutim, tu ne završava.

Moramo da sprečimo dovođenje života u opasnost, na moru i u pustinji, gde na hiljade ljudi umire daleko od naših pogleda i TV kamera.

Zato ću sutra u Strazburu zajedno sa kolegama iz Evropske komisije predstaviti plan za novo „partnerstvo o migracijama“ koje se tiče saradnje sa našim prijateljima iz regiona i Afrike. Migracije i raseljavanje su među najvećim izazovima našeg doba. Naša ljudskost se meri prema našem ophođenju sa ovim problemima.

Postoji nekoliko ključnih činjenica koje Evropa ne sme da zanemari i koje će biti osnova naših novih partnerstava. Prečesto zaboravljamo da su zemlje poput Etiopije ili Kenije, o Libanu i Jordanu da ne govorimo, ugostile veliki broj izbeglica. Gostoprimstvo nije lak zadatak: tome svedočimo svakog dana. Zatvaranje kampa Dadab u Keniji bi moglo da ima katastrofalne humanitarne posledice – Evropska unija zato ovo pitanje pomno prati sa Ujedinjenim nacijama i svim nadležnim agencijama. Zbog toga ćemo raditi na daljem osnaživanju povereničkih fondova zahvaljujući kojima izbeglice i prihvatne zajednice dobijaju zdravstvenu zaštitu i hranu, kao i radna mesta.

Isto tako znamo da javna sredstva nikada nisu dovoljna. Zato će jedna od ključnih komponenti naših partnerstava za migracije biti privlačenje privatnih investicija. Afrika ima ogroman potencijal za rast: privatni sektor treba uključiti u iskorišćavanje tog potencijala.

Moramo ponuditi i nove mogućnosti: najbolji način da se zaustavi nezakonito poslovanje krijumčara jeste otvaranje puteva za legalne migracije. Evropa mora da uradi svoj deo posla, ali moramo da računamo i na druge partnere, u UN i Savetu bezbednosti, da će i oni odigrati svoju ulogu. Zaista s nestrpljenjem očekujem Samit u septembru na kom će migracije dobiti pažnju koju zaslužuju kao globalni fenomen koji se tiče svih nas.

GLOBALNO UPRAVLJANJE

Snažnija partnerstva su osnovni elementi naše spoljne politike. Svi izazovi današnjice prevazilaze nacionalne granice i suverenitete. Niko od nas ne može sam da nosi sav teret sveta na svojim leđima.

Ali u multilateralnom okviru svako od nas može odigrati svoju ulogu. Zato Evropska unija uvek traži načine da ojača stare veze i stvori nove. Ovo važi za naše bilateralne odnose, ali je još u većoj meri primenjivo na regionalnom i globalnom planu.

Mreža regionalnih saveza može istinski da doprinese globalnom miru i bezbednosti. Zato mi ulažemo u regionalne mreže i organizacije. Kao primer ću navesti podršku koju Afričkoj strukturi za mir pružamo od samog početka i koja u poslednjih deset godina iznosi više od 1,6 milijardi evra. Sada je vreme da se postaramo da kapaciteti Afrike budu iskorišćeni na održiviji i efikasniji način. Ovo je pre svega u interesu Afrike jer će zahvaljujući tome kontinent i njegove regionalne strukture za suočavanje sa mnogobrojnim izazovima biti snažnije.

Naša saradnja sa Afričkom unijom, Arapskom ligom, Zajednicom Latinoameričkih i karipskih država, kao i Asocijacijom nacija jugoistočne Azije može biti samo veća. U pojedinim delovima sveta treba da osnažimo postojeće organizacije. U drugim slučajevima nam trebaju novi i kreativni formati. Naše nedavno iskustvo sa Libijom i Sirijom pokazuje svu efikasnost ad hok formata u koordinaciji sa izaslanicima UN.

Uprkos svim preprekama, multilateralizam pokazuje svoju snagu. Formati se mogu menjati, a institucije reformisati. Ali u konfliktnom svetu, u kom su snage    rasute, globalni mir i bezbednost se mogu postići samo kroz jedinstvo naših regiona i naroda. Evropska unija će se uvek vraćati Ujedinjenim nacijama, u samo središte međunarodnog multilateralizma, i tvrdoglavoj ideji svetskog poretka koji se zasniva na saradnji.