„Kada imamo veliku napetost, veliku neizvesnost, pomešanu sa tim negativnim emocijama onda mnogi koji ne znaju da se nose sa napetošću, koji ne znaju da hendluju tu vrstu stresa, onda često mogu da reaguju na vrlo neadekvatan način.“

Ovo su razlozi zašto je bio povećan broj sukoba i nasilja u porodici, kao i  situacija kada su žene i deca na različite načine bili zlostavljani, istakla je docentkinja dr Vera Despotović iz Centra za prava deteta – Pozitivno roditeljstvo, a u okviru serijala COVID Restart, koji je u sredu 15. jula emitovan na Fejsbuk stranici EU info centra – EU u Srbiji.

Pandemija Covid-19 postavila je pred svakog od nas brojne izazove i još uvek transformiše našu svakodnevicu. Osećanja kakva su anksioznost, strah za lično zdravlje i zdravlje naših najmilijih, kao i osećaj neizvesnosti uz značajan porast nezaposlenosti utiču na sve, bez obzira da li živimo sami, u partnerstvu, ili u porodici sa decom. O tome kako da fokus usmerimo na mogućnosti, i kako da ostanemo “normalni” u ovoj situaciji, govorili su Mila Vuković Jovanović iz UNICEF-a Srbija, Goran Tomin, psiholog u organizaciji „Tu smo Balkan“ i docentkinja dr Vera Despotović iz Centra za prava deteta, koji sprovodi projekat Pozitivno roditeljstvo koji finansira Evropska unija u Srbiji.

Moderator vebinara je bila novinarka Milica Kravić Aksamit.

„U ovoj situaciji kada smo mi bili u većem periodu izloženi zatvaranju u kuće i ponovnom vraćanju u kuću i provodili nekada i po dva, tri dana u kući, kada povežemo sa svim drugim okolnostima kada su deca u tim uslovima trebala da rade domaće zadatke, kada su roditelji radili od kuće, da su mnogi roditelji ostali bez posla, ima puno strahova i neizvesnosti, do kada će ovo trajati i šta se dešava, nismo dobijali prave informacije, neizvesnost oko posla, finansijska kriza koja nas čeka, to je bilo udruženo sa velikom koncentracijom članova porodice na jednom mestu sada 48 ili 72 sata. U savremenom načinu života članovi porodice su se jedva viđali“, kazala je dr Vera Despotović i naglasila da su ove nove okolnosti bile posebno izazovne za žrtve nasilja jer su sve državne službe bile usmerene na zaštitu protiv pandemije.

Ovakva globalna atmosfera povećava napetost, što intenzivira negativne pojave kao što su porodično nasilje i zloupotreba supstanci, što sve zajedno ugrožava mentalno zdravlje.

„Ono što je zajedničko i želim da izdvojim jeste povišena aknsioznost upravo zato što se nekako neizvesnost uvukla do krajnjih granica, na svakom polju, ne možemo planirati ništa, ni kratkoročno, ni srednjeročno ni dugoročno svoje živote, finansijska neizvesnost, neizvesnost u pogledu putovanja, svi neki planovi koje smo možda imali su stali, su pauzirani, i upravo je ova neizvesnost put ka povišenoj anksioznosti, a onda sa njom mogu da dođu svi drugi problemi. Ono što je mene naročito zabrinulo je, moj je utisak, povišena stopa suicida, nemamo zvanične podatke još uvek, i ne znam da li je zaista povišena, ali meni se čini,“ kazao je Goran Tomin, psiholog u organizaciji „Tu smo Balkan“.

Tomin je naglasio da je u ovakvim krizama važan pristup kroz takozvani model psihologije zajednice, podrške i solidarnosti svih članova zajednice, jer je važno znati da nismo sami, da se milioni ljudi nalaze u sličnoj situaciji. Ovakav pristup nije dovoljno ohrabren od strane institucija i svodi se na individualni entuzijazam, ali to je nešto na čemu se radi, rekao je Tomin.

Ova kriza je naglasila značaj i međudržvne saradnje i povezanosti u tome da se nađu najbolji odgovori na izazove kao i ad hoc razmenu dobrih praksi na međunarodnom nivou, posebno razmena različitih iskustava u Evropi i kod nas.

„Digitalne tehnologije su preko noći, na brzinu, iako im je jako puno vremena trebalo da se integrišu u neke završne sisteme, sada našle svoj put i mi sada imamo patronažne medicinske sestre koje koriste tele i video savetovanja za podršku trudnicama i novopečenim roditeljima kada im je najveća podrška i potrebna, imamo i timove za rani razvoj koji podržavaju porodice sa decom koja imaju teškoće u razvoju i sa invaliditetom, takođe uz pomoć digitalnih tehnologija. To su sve prakse koje su došle iz regona i sveta i koje smo mi uspeli vrlo brzo da primenimo i u Srbiji“, kazala je Mila Vuković Jovanović iz UNICEF-a Srbija.

Gosti su istakli i značaj da članovi porodice u ovakvim situacijama moraju da zatraže pomoć, bilo formaln, bilo neformalnu, i da se oslone na ljude koji mogu da pomognu.

„Jako je važna neormalna podrška, da ljudi sami imaju svest da treba da se obrate drugima ali ja bih opet stavila akcenat i na odgovornost države. Često možemo da čujemo koliko je porodica važna, to je osnovna ćelija društva, sve kreće iz porodice, to je osnovni stub, sve to je u redu, ali ko pomaže toj porodici, ko je odgovoran da pruži podršku ako je pred porodicu stavljen jedan tako složen zadatak, to je najodgovorniji posao koji možemo imati, posao vaspitavanja dece i uopšte roditeljstvo. Kako to da država nema veći odgovor u smislu pomoći toj porodici“, istakla je dr Vera Despotović.

Tokom vebinara, gosti su razgovali i o izazovima online nastave za decu, pozitivnom roditeljstvu ali i o posledicama fizičke distance na građane Srbije.