Mia Maraš

U okviru programa Medijske posete EU novinari su, između ostalog, mogli da saznaju kako je Poljska postala i ostala glavni proivođač jabuka u Evropi

U svom tom sivilu aprilskog roka ukazala mi se prilika da posetim jednu zemlju smeštenu u samom središtu Evrope po prvi put. Obratite pažnju na sledeće asocijacije: Nikola Kopernik, Marija Kiri, Krakov kao jedna od destinacija koja je stalna u programu mnogih turističkih agencija za Novogodišnju noć, Roman Polanski, netaknuta priroda, široki bulevari, Frederik Šopen, i jabuke. Pre svega, jabuke. Sigurno sam vas bar jednim pojmom asocirala na Poljsku, a sumnjam da su to bile jabuke.

Varšava, jedan od lepših gradova koje sam ikada videla, ulice konstatno ispunjene ljudima koji užurbano hodaju uglavnom pokušavajući da stignu na tramvaj koji upravo kreće sa stanice. Fun fact, mislim da je raspored i tajming njihovih gradskih prevoznih sredstava bolje organizovan od institucija kakve su FBI ili CIA.

Poljaci i Poljakinje, nekako svi po istom kalupu, svetle puti, svetle kose, preovlađuje utisak modernog naroda koji verno prati poslednje trendove sa svetskih pista, dok se, sa druge strane, na ponekom ćošku centra grada, mogu pronaći osobe opijene alkoholom kako zaustavljaju prolaznike pitajući za nekoliko zlota. Nisam ni brojala koliko sam se puta izgubila u njihovom podzemnom prolazu i izašla na pogrešnu stranu, a moram i da naglasim koliko je olakšavajuća okolnost što nam se hotel nalazio u samom centru, pa samim tim, za šolju kafe i mafin nisam morala previše da koristim „Google maps“. Pregršt prodavnica, tržnih centara, barova, modernih zgrada, ali ipak, balans prave Kraljevska palata, Univerzitetska biblioteka i slične ustanove sagrađene u tradicionalnom baroknom stilu.  S obzirom na podatak da je Nemačka 1944. godine uništila ovaj grad rušeći oko 80 posto zgrada i stambenih objekata, fascinantno je koliko se Varšava ponovo uzdigla, čuvajući u Starom gradu deo one stare sebe.

Foto: Mia Maraš

Da se vratimo na jabuke. Nakon napornog prvog dana našeg putovanja, koji je uključivao posete Ministarstvu poljoprivrede, Agencije za restrukturaciju i modernizaciju i Agencije za nepokretnosti, uz pregršt zbunjujućih podataka, cifara i hektara zemljišta, ipak smo saznali da se Poljska veoma dobro snalazi sa embargom koji joj je Rusija uvela. Raznim metodama, kao što je besplatna distribucija jabuka onima kojima je to najpotrebnije, marketinška kampanja preko društvenih mreža „Fejsbuk“ i „Tviter“ i naravno, poboljšanje njihovog kvaliteta, Poljska i dalje čvrsto čuva svoje mesto među najvećim proizvođačima ovog voća u Evropi.

„2016. godine zabeležili smo rast izvoza zahvaljujući čemu su proizvođači uložili novac kako bi sačuvali svežinu jabuka, koja, samim tim, nije više samo sezonsko voće, već je sveža tokom cele godine. Zahvaljujući upravo tim ulaganjima, Poljska danas ima najmodernija skladišta“, kaže državni sekretar u poljskom ministarstvu poljoprivrede, Jacek Bogucki, i dodaje da akcenat stavljaju na korišćenje termina kvalitet kao sinonima za njihove jabuke ali i ostale proizvode.

Agencija za restrukturaciju i modernizaciju namenjena je za pomoć farmerima i poljoprivrednim proizvođačima, a od 2002. godine bavi se plaćanjem krajnjim korisnicima. Malgorzata Sztoldman, jedna od osnivača ove agencije, kaže da je od momenta postojanja krajnjim korisnicima isplaćeno 65 milijardi eura, odnosno 96% isplaćenih sredstava.

„Prioritet imaju više od 200 organizovanih poljoprivrednih udruženja, oko 30 milijardi eura prebačeno je njima, dok su nam drugi prioritet korisnici sa sela i sredstva određena za njih“, rekla je Sztoldman.

Nešto više o procesu prodaje državnog zemljišta strancima, kao i o promeni cene zemljišta pre i nakon ulaska Poljske u Evropsku uniju, saznali smo u Agenciji za nepokretnosti. Višepredsednik agencije, Andrej Sukovski, ističe da se oni pre odlučuju na iznajmljivanje zemljišta.

„Ulaskom u Evropsku uniju, Poljska je dobila period od 12 godina tokom kojeg ne može prodati zemljište strancima. U aprilu 2016. godine doneta je odredba koja dozvoljava ovakvu prodaju, pod uslovom da osoba živi 5 godina na teritoriji Poljske kao i da ima poljoprivredno iskustvo. S obzirom na to da je razlika u ceni zemljišta dovela do stanja da su cene na zapadu veće, te se smatra da je ovde zemlja povoljnija, prioritet stavljamo na iznajmljivanje“ , kaže Sukovski.

Foto: Mia Maraš

Ako uzmemo u obzir to da Poljaci vrlo ponosno ističu svoju titulu glavnog proizvođača jabuka u Evropi, drugog dana smo zaputili da na licu mesta vidimo kako ta proizvodnja uopšte funkcioniše. Kako su plantaže smeštene izvan glavnog grada, Varšave, mini autobusom, uz par pogrešnih skretanja, za nešto više od sat vremena, stigli smo do jednih od najvećih kompanija za proizvodnju jabuka u Evropi, „Elfruit“ i „Fruit family“. Ovi proizvođači godišnje prodaju oko 30 hiljada tona jabuka. Kroz priču sa direktorima, saznali smo i koja su tržišta najzainteresovanija kao i koje su sorte najtraženije. S obzirom na to da se najveća količina jabuka izvozi u Kinu, Poljaci često imaju problem da ih ubede u isti kvalitet kako onih jednobojnih tako i onih jabuka sa više boja. Što se tiče prerade, njihovi sokovi i slični proizvodi ni najmanje ne zaostaju. Važno je naglasiti da su nas svi dočekali, naravno prvo uz powerpoint prezentaciju, a zatim i sa flašicama soka od jabuke na stolu, moram priznati da toliku količinu soka kojeg sam popila za ta tri dana, nisam popila u proteklih godinu dana, a i više. Međutim, njegov kvalitet ne mogu da osporim.

U popularnost domaćih jabuka uverili smo se i na najprometnijoj lokalnoj pijaci. Ajdared, gala, jonatan i ostale vrste šarenile su se na štandovima dok su kupci pažljivo birali primerke za sebe. Razgovarajući sa prolaznicima, potvrdili smo mišljenje da embargo Rusije nije ugrozio Poljsku proizvodnju. Naprotiv, došlo je do interesovanja novih tržišta, a najveći doprinos je upravo taj što su građani ostali dosledni u kupovini domaćih proizvoda.

Svaki sledeći put kada vam na pamet padne Poljska, neka vam jedna od asocijacija svakako budu jabuke. Nakon litara i litara soka i bezbroj pita i kolača od jabuke, meni će sigurno biti. Možda mi se baka i mama i nisu preterano obradovale jer im nisam donela po džak jabuka, ali ako ništa, sebe sam bar obezbedila ogromnom količinom gigabajta, s obzirom na to da se vraćam u Srbiju bogatija za desetak usb memorija. O neizmernom iskustvu i dobijenom znanju nema potrebe da pričam, s obzirom na tim profesionalaca novinarskog i snimateljskog zanata sa kojima mi je bila čast putovati. Do sledeće avanture, #jedijabuke.

[divider] – [/divider]

Mia Maraš, poreklom iz Vrbasa, studentkinja četvrte godine novinarstva na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, buduća televizijska novinarka