Danas sam ovde da bih vas uverio da je Evropa i dalje u istoj meri posvećena svojim vrednostima i ciljevima: Evropa zadržava dosadašnji kurs iako je suočena sa najvećim izazovima u proteklih nekoliko decenija. Ratovi besne južno i istočno od nas. Evropski lideri se bore sa posledicama nasilnih promena granica na našem kontinentu, kao što je slučaj u Ukrajini, pri čemu se krši Povelja Ujedinjenih nacija. Borimo se i sa izbegličkom krizom, sa terorističkim napadima u Evropi i ekonomskim poteškoćama u nekim državama članicama. Koliko god da situacija deluje bezizlazno, ja sam siguran da ćemo je rešiti i da ćemo, što je najvažnije, ostati posvećeni naporima da ovaj svet učinimo boljim mestom.

Na nas i dalje mogu da računaju svi oni koji žele da doprinesu iskorenjivanju siromaštva, da daju podršku mirovnim misijama ili rešavanju migracijske krize, kao i oni koji su posvećeni otklanjanju uzroka i posledica klimatskih promena. Izolacionazam nije niti će ikada biti evropski izbor.

Uvek smo spremni da čujemo dobre savete naših prijatelja i ovo se odnosi i na nezapamćenu izbegličku i migracijsku krizu sa kojom smo suočeni.

Mit o tome da je Evropa jedino bogato mesto na planeti je i dalje živ. Ovo nije tačno: postoje i druga mesta na svetu koja su bogata poput nas. No, iz nekog razloga, izbeglice i migranti ne idu tamo. Ovo se dešava zato što bogatstvo nije jedini faktor pri odabiru mesta za budućnost njihove dece; ono što ih privlači su vrednosti poput tolerancije, otvorenosti, poštovanje različitosti, sloboda, ljudskih prava i Ženevske konvencije.

U tom pogledu ne želimo da se menjamo. Ako ulazimo u žive rasprave o kvotama za premeštaj, to radimo zato što brinemo. Zato što želimo da budemo maksimalno delotvorni i inkluzivni. Ali kvote su samo deo onoga što Evropa radi kako bi pomogla onima koji beže od rata i progona. Nasuprot tome, mnoge zemlje koje su ovde prisutne danas, prema ovom problemu se odnose mnogo ležernije; na primer, tako što izbeglicama i migrantima uopšte ne dozvoljavaju da uđu na njihovu teritoriju. Zato je licemerno reći da se Evropa prema tražilocima azila odnosi loše ili da je nezainteresovana za njih.

Gledajući pravac kojim putuju, zaključujemo da je istina upravo suprotna. Čini se da niko ne beži iz Evrope, već da ljudi iz Evroazije i Afrike u Evropu neprestano dolaze. Kriza o kojoj raspravljamo ima globalne razmere i zahteva globalno rešenje. Pre svega, zahteva globalnu solidarnost. Svako treba da ponudi pomoć izbeglicama. Oni koji to ne žele, neka se barem uzdrže od toga da Evropu kritikuju zbog njene ravnodušnosti i nedovoljnog angažmana.

Nije slučajno što je ovogodišnje zasedanje Generalne skupštine UN usredsređeno uglavnom na situaciju na Bliskom Istoku, konkretno u Siriji. Budimo iskreni: kriza u Siriji neće biti rešena dokle god se ne pronađe zajednički imenilac interesa među akterima u regionu. Ali mirovni plan ne sme biti samo formula za definisanje nove raspodele moći. Ovde u Ujedinjenim nacijama treba da raspravljamo ne samo o interesima regionalnih sila već pre svega o interesima miliona Sirijaca, uključujući izbeglice i interno raseljene.

Nema sumnje da je borba protiv terorizma u ovom kontekstu  značajna. Zato pozdravljamo činjenicu da borba protiv terorizma ima sve veću podršku novih i neočekivanih saveznika. Ali ne smemo da prenebregnemo ni činjenicu da veliki broj izbeglica beži pred državnim terorizmom. Sirija je dramatični dokaz ovoga.

Evropa, budući da svakodnevno svedoči tragediji miliona Sirijaca, mora biti njihov zaštitnik. Svi želimo da države u regionu budu stabilne: vrednost stabilizacije je neosporna. Ali stabilnost se ne postiže korišćenjem eksplozivne buradi i hemijskog oružja protiv civila.

Danas je sve više zagovornika ideje da Bašar al-Asad treba da bude deo sirijske tranzicije. Ipak, ne smemo zaboraviti da su milioni ljudi pobegli od njegovih stravičnih pokušaja da osigura stabilnost Sirije. Tokom poseta regionu, rečeno mi je da bi Asadova pobeda izazvala nova proterivanja. Ostvarivanje mogućnosti za normalan život ljudi u regionu mora biti osnovni cilj mirovnog plana za Siriju.

Samo ovakva poruka je u skladu sa vrednostima međunarodne zajednice, Evropske unije i vrednostima koje Ujedinjene nacije neguju već duže od 70 godina.

Ova godina će biti presudna i u kontekstu napora za borbu protiv uzroka i posledica klimatskih promena. Proteklih dana i nedelja smo sa velikom nadom i zadovoljstvom svedočili obećanju lidera da će se posvetiti borbi protiv globalnog zagrevanja. Evropa je rešena da samit u Parizu bude prekretnica i simbol naše spremnosti da pristupimo zajedničkom rešavanju globalnog problema.

Preuzimanjem obaveze da smanji emisije ugljendioksida za 40 odsto u poređenju sa nivoima iz 1990, Evropa stoji na čelu ovog procesa. No, borba protiv globalnog zagrevanja nije sportsko takmičenje. Pobedu ćemo odneti samo ako se svi krećemo istim tempom u istom pravcu. Zato vas sve pozivamo da se priključite ovim naporima. Bez globalnog sporazuma, usamljeni napori Evrope neće doneti rezultate. Evropu interesuju praktični rezultati, a ne ideološki zanos.

Za rešavanje globalnih izazova je neophodan multilateralni pristup. U suprotnom ih nećemo rešiti. Obaveza svih nas je da frazi međunarodna zajednica damo praktično značenje. Suočeni smo sa brojnim globalnim krizama. Hajde da ih iskoristimo za stvaranje snažnije globalne zajednice. Hvala.